Koja su zapravo pravila svih Squid Game igara?
Sonja Knežević
21 siječnja, 2025
Squid Game je jedna od onih serija koja je uspjela da zalijepi oči gledatelja širom svijeta za ekrane – od prve sezone koja je postala najgledanija serija na Netflixu, do sjajnog nastavka koji je uspio ostati zanimljiv, iako smo već otprilike znali šta očekivati. Dok smo gledali brutalne dječje igre u kojima natjecatelji jedan po jedan padaju mrtvi, a osjećaj empatije i straha u preostalim sudionicima ne može nadjačati želju za novcem, mnogi od nas su pomislili – sreća što ne živim u ovom svemiru. Međutim, ono što ovu seriju čini tako uzbudljivom jest činjenica da, koliko god preuveličana i nestvarna bila, ona je duboko ukorijenjena u stvarnom svijetu.
Iako su mi glavne teme vrlo bliske, ova serija mi je kulturološki prilično udaljena. To nije nužno loše, naprotiv, učinilo je seriju još zanimljivijom, ali značilo je da ću morati dodatno istraživati neke stvari. Na primjer, pretpostavljam da je ddakji igra koja je poznata gotovo svima u Južnoj Koreji, dok sam se ja s njom susrela po prvi put u ovoj seriji. Razmišljajući o tome, shvatila sam da mi mnoge igre u Squid Gameu nisu bile najjasnije. Kao mala, igrala sam Drvenu Mariju, našu verziju igre “red light, green light”, ali kad je u drugoj sezoni na ekranu počela igra The Six-Legged Pentathlon, šokirano sam zurila u televizor bar tri runde, dok nisam, donekle, shvatila pravila. “Pa mene bi ubili, jer ne bih znala kako se igra”, pomislila sam. Baš zbog toga, odlučila sam da otkrijem pravila svake igre u Squid Gameu – za svaki slučaj, nikad ne znaš kada će ti zatrebati nasumično znanje.
Rekla bih da je ovo bila najpogubnija igra za mnoge sudionike. Ona je razlog zašto su uopće i pozvani u Squid Game, a ostala je kao slijepo obećanje za boljim sutra, tada kada je, vjerujem, većina natjecatelja shvatila da bi bilo bolje da je nikada nisu ni igrali. Bilo kako bilo, pravila za ovu igru su zaista jednostavna. Igra se u dvoje, jedan ddakji stavljate na pod, a vaš cilj je baciti ddakji tako da okrenete protivnikov na drugu stranu. Za svako uspješno okretanje dobivate poen. Nakon svakog bacanja, bilo da je ono uspješno ili ne, baca drugi igrač. Uglavnom se igra do 5 bodova.
Kako se pravi ddakji? Ddakji se pravi od komada papira koji najprije presavijete na četvrtine, a zatim gornju i donju stranu presavijete horizontalno sve dok ne dobijete kvadrat koji liči na kovertu.
Ova igra ponavlja se i u prvoj i u drugoj sezoni i možda je jedina čiji mi je koncept od početka bio jasan. Kao mala, voljela sam ovu igru, naravno, bez izuzetno jezive lutke sa senzorima u očima. U seriji natjecatelji imaju 5 minuta da prijeđu preko ciljne linije. Mogu se kretati kada se čuje green light, odnosno zeleno svjetlo, a moraju se potpuno zaustaviti kada se čuje red light, crveno svjetlo. Bez lutke, ovu smo igru igrali tako da je jedna osoba bila promatrač, a mi smo se morali ukočiti svaki put kada bi se okrenula. Onaj koga bi promatrač vidio da se pomaknuo, ispadao bi.
Ako bih morala odabrati samo jednu stvar koja me podsjeća na Squid Game, to bi za mene bio Dalgona keks. Imam osjećaj da je cijeli svijet bio potpuno opsjednut ovom poslasticom, vjerojatno misleći, kao i ja – “Ovo ne može biti tako teška igra”. Zbog ove igre mnogi su pokušali napraviti vlastitu Dalgonu i testirati svoju sposobnost da je izrežu po urezanim rubovima, a tako je nastao i Dalgona izazov koji je apsolutno preuzeo internet. Pravila ove igre također su jednostavna (osim kada igrate po cijenu života). Svaki igrač dobiva jedan Dalgona kolačić (poslasticu napravljenu od sode bikarbone i rastopljenog šećera), koji na sebi ima urezan oblik. U seriji su to krug, trokut, zvijezda i, najteži, kišobran. Natjecatelji imaju deset minuta da iglom izrezbare oblik, a da ga pritom ne slome. Sudionici Dalgona izazova dokazali su da je i ova igra teža nego što se čini.
Tug-of-war je obična igra potezanja užeta koju, ako je niste igrali, sigurno ste barem vidjeli u nekom sportskom natjecanju. Cilj igre je jače povući uže i srušiti protivnike. Oduvijek sam mislila da je u ovoj igri najvažnija snaga, ali u prvoj sezoni natjecatelji su dokazali da je strategija jednako važna.
U prvoj sezoni serije Squid Game gledali smo igru s vrlo nostalgičnim rekvizitom – klikerima. Moram priznati da nikada nisam znala kako se pravilno igrati s klikerima, a kao dijete sam ih samo vrtjela po stolu i promatrala koji se može otkotrljati najdalje. U seriji su svi igrači započeli s deset klikera, a u igri po vlastitom izboru trebali su osvojiti sve protivnikove klikere. Budući da su klikeri zaista svestrani, vidjeli smo nekoliko različitih igara.
Gihunova igra: Obojica igrača biraju određeni broj klikera kao svoj ulog i drže ih u šaci. Prvi igrač pogađa drži li protivnik u ruci neparan ili paran broj klikera. Zatim obojica otkrivaju broj klikera u ruci. Ako prvi igrač točno pogodi, od protivnika uzima uloženi broj klikera, a ako pogriješi, daje mu svoj ulog. Igra se nastavlja dok jedan igrač ne osvoji svih dvadeset klikera.
Deoksuova igra: Igrači naprave malu rupu u zemlji i stanu na udaljenost od 4-5 metara. Svaki igrač naizmjenično baca klikere u rupu. Igrač koji uspije ubaciti kliker u rupu uzima sve klikere koji su do tada bačeni, bilo od njega ili protivnika. Igra se ponavlja dok ne istekne vrijeme ili dok jedan igrač ne osvoji svih dvadeset klikera.
Saebyeokina igra: Igrači stoje na određenoj udaljenosti od zida. Svaki igrač baca po jedan kliker prema zidu. Onaj čiji kliker bude najbliže zidu pobjeđuje i osvaja svih dvadeset klikera.
Sang-Wooova igra: Prevarite protivnika da vam preda svoje klikere tako što ćete ih zamijeniti kamenčićima. Ova igra nije zabavna ni vama ni protivniku.
Dok je za neke igre u Squid Game bila potrebna strategija, za druge snaga, a za treće snalažljivost, igra na staklenom mostu gotovo je isključivo igra sreće. Ispred njih su dva naizgled identična staklena mosta s 18 ploča postavljenih paralelno. Neke ploče izrađene su od ojačanog stakla koje može podnijeti težinu dviju osoba, dok su druge izrađene od običnog, lomljivog stakla. Igrači ne znaju koja je ploča koja, a da bi pobijedili, moraju pravilno birati i skakati s jedne ploče na drugu kako bi stigli do kraja mosta. Svaki pogrešan izbor vodi do pada i smrti.
Ova igra vjerojatno je inspirirana tradicionalnom korejskom dječjom igrom prelaska preko kamenja. Na tlu se obilježe kamenčići koji predstavljaju sigurne površine, a igrači naizmjenično prelaze preko kamenja, pokušavajući da ne padnu “u vodu”. Cilj igre je da igrači balansiraju na nogama i prijeđu na drugu stranu bez pada.
Druga sezona započela je ovom igrom i već od prve epizode bilo je jasno da nas očekuju još uzbudljivije (i smrtonosnije) igre. Pa, kako se igra ova alternativna verzija igre kamen, papir, škare? Svaki igrač oblikuje kamen, papir ili škare s obje ruke. Zatim oba igrača mogu vidjeti protivnikove ruke, nakon čega jednu ruku povlače, ostavljajući drugu u igri. Pobjednik je onaj čija preostala ruka pobjeđuje prema tradicionalnim pravilima igre kamen, papir, škare. Naravno, u seriji je ovoj igri dodan i fatalni element u obliku ruskog ruleta, ali bez toga, ovo je simpatična zamjena za tradicionalnu igru.
U drugoj sezoni u Squid Game uvedene su kompleksnije igre (zahvaljujući Gi-hunu), a ova je neobična zato što predstavlja kombinaciju šest različitih igara. U grupama od pet, igračima su povezane noge, a oni imaju pet minuta da, krećući se zajedno, završe trku. Tijekom tog vremena, svaki igrač mora riješiti drugačiju mini-igru. Tim može preći na sljedeću mini-igru tek kada prethodni igrač uspješno završi svoju.
Mini-igre su:
U ovoj igri, natjecatelji stoje na vrtešci dok svira vesela pjesma. Kada glazba prestane, iz zvučnika se čuje broj, koji označava broj igrača koji može ući u jednu sobu. Broj soba je ograničen, a natjecatelji su prisiljeni birati između svojih prijatelja, obitelji i života u ovoj smrtonosnoj igri. U svakoj sobi ne smije biti ni manje, ni više igrača nego što je rečeno na razglasu.
Igra me je podsjetila na igru plešućih stolica koju sam igrala kao mala. U Južnoj Koreji ova igra predstavlja način na koji se potiče socijalizacija. Time što se neprestano kreiraju različite grupe, sudionici dobivaju nove prilike da upoznaju i zbliže se s drugim ljudima. Ovo je samo još jedna u nizu bezbrižnih igara koje je serija (za sad) pretvorila u borbu za život.