Jugoslavenski horor film bio je jedna od inspiracija u kreiranju novog Nosferatu

Nikada nisam bila veliki obožavatelj horor filmova. Međutim, kao dijete sam ih često gledala s prijateljima iz kvarta, jer djeca uglavnom vole glumiti hrabrost upravo kroz gledanje najbizarnijih horor ostvarenja ikada. Pogledali smo apsolutno sve, od Pogrešnog skretanja i Petka trinaestog, pa do svih dijelova Paranormalne aktivnosti. Tek kasnije, u srednjoj školi, pokušala sam horor filmovima dati veći značaj na svojoj filmskoj ljestvici i tada sam pogledala neke kultne horore poput Nosferatu, Psycho, The Silence of the Lambs, Carrie i Rosemary’s Baby. I dalje to nije moj omiljeni žanr, nisam uspjela zavoljeti namjerno izazivanje straha i nikada nisam razumjela adrenalin koji iz toga dolazi, a u koji se svi ljubitelji horora kunu. Međutim, kada sam saznala da će redatelj Robert Eggers napraviti moderni remake slavnog Nosferatua, znala sam da ću ga morati pogledati.

Nosferatu (1922) IMDB

Redatelj Robert Eggers također je kao dječak dijelio moj strah od horora i u jednom je intervjuu priznao kako u mladosti nije mogao gledati horor filmove, a sada ih i sam režira. Unatoč strahu, privlačilo ga je sve što je mračno te je uživao u ranim Universal i Hammer horor filmovima. Upravo tada vidio je sliku glumca Maxa Schrecka kao ozloglašenog vampira u Murnauovom nijemom klasiku. „Vidio sam sliku Maxa Schrecka kao grofa Orloka u jednoj knjizi u osnovnoj školi i potpuno sam poludio“, rekao je Eggers 2016. godine. „U ruralnom New Hampshireu, koji nije bio baš tolika zabit, bilo ga je teško pronaći, pa me mama odvezla do jednog trgovačkog centra da bih naručio VHS kasetu.“ Ta opsesija dovela je do toga da je Eggers već u srednjoj školi producirao kazališnu predstavu Nosferatu, a kada je njegov slavni film The Witch postao hit, dobio je priliku napraviti vlastiti remake Nosferatua – tada je mislio da će to biti njegov sljedeći film nakon The Witch. Međutim, stvari su se u međuvremenu promijenile i njegov Nosferatu tek je prošle godine ugledao svjetlo dana.

Prije nekoliko dana na TikToku mi je iskočio kratak isječak iz jednog intervjua u kojem Robert Eggers razgovara o filmu Nosferatu s programskim urednikom FLC-a Danom Sullivanom u Lincoln Centeru. Tijekom njihove diskusije spominje se nadolazeći program zakazan za veljaču, koji je povezan s filmom Nosferatu. Iako su detalji već ranije objavljeni, popis filmova još se uvijek finalizira. Program, pod nazivom The Conjuring Nosferatu: Robert Eggers Presents, predstavlja selekciju filmova koju je kurirao Robert Eggers. Ovi filmovi istražuju tematske elemente koji su na različite načine inspirirali aspekte filma Nosferatu. Bez otkrivanja previše detalja, Eggers je podijelio da je jedan od filmova srpski kultni vampirski film Leptirica (1973) te je nagovijestio što publika može očekivati u veljači.

Leptirica je jedan od onih filmova koje dugo nisam imala hrabrosti pogledati zbog glasina da je jedan od najstrašnijih horora ikada. Na kraju sam to učinila relativno kasno, na fakultetu, kada smo kao zadatak na jednom predmetu dobili analizirati utjecajno i kultno djelo jugoslavenske kinematografije.

Mogu reći da nisam požalila, ali i da ga neću ponovo gledati. Neka vam to bude dovoljna recenzija.

Za one koji još ne znaju, Leptirica je jugoslavenski horor film iz 1973. godine, koji je režirao i napisao Đorđe Kadijević prema pripovijetci Milovana Glišića. Glavne uloge tumače Petar Božović, Mirjana Nikolić, Slobodan Perović, Vasja Stanković i Tanasije Uzunović. Film je sniman u selu Zelinje kod Zvornika, gdje se i danas nalazi čuvena vodenica. Radnja se odvija u selu u kojem se mladić Strahinja silom prilika oženi djevojkom Radojkom, koja se ispostavi kao vampir. Leptirica je stekla kultni status i posebnu pozornost jer je bila prvi srpski horor film te jedan od rijetkih primjera fantastičnog filma u jugoslavenskoj kinematografiji.

Leptirica (1973), IMDB

Robert Eggers je u razgovoru s Danom Sullivanom rekao: „Upravo sam snimao intervju o ovome i vježbao kako izgovoriti ime redatelja jednog srpsko-jugoslavenskog filma iz 1970-ih pod nazivom Leptirica (1973). U srpskom folkloru, ako želiš ubiti vampira, koristiš glogov kolac – zapravo drveni kolac – umjesto metalnog, kao što je to naznačeno u transilvanijskoj tradiciji. Nakon što se vampir nabije na kolac, moraš paziti na moljce ili leptire koji izlaze iz lijesa, jer oni predstavljaju vampirovu dušu. Ako ih ne ubiješ, duša može zaposjesti nekog drugog i pretvoriti ga u vampira. To nisam uključio u svoj film, ali mislim da je to fascinantno narodno vjerovanje. Film se bavi elementima koji nisu dio tipičnih američkih prikaza vampira. Zanimljivo je da vampir u Leptirici podsjeća na vukodlaka, što je u skladu sa srpskim folklorom. Orlok, međutim, izgleda drugačije od Bele Lugosija, Christophera Leeja (Dracula, 1958.) ili Franka Langelle (Dracula, 1979.). Ne podsjeća na vukodlaka, ali se također razlikuje od drugih prikaza.

U srpskom folkloru, vampiri piju krv iz grudi, što ima svoje korijene u tradiciji, iako neću dalje ulaziti u to. Ono što je jedinstveno u Leptirici jest to što u drugim filmovima o vampirima nitko ne brine da bi se vampir mogao pretvoriti u leptira – to je specifično za njihov folklor. Unatoč tome što je to naivan film, jednostavnost njegove kinematografije čini ga prilično zastrašujućim. Ime redatelja je Đorđe Kadijević. Hvala gospodinu Kadijeviću.“

U programu „Conjuring ‘Nosferatu’: Robert Eggers Presents” pored Leptirice publika će moći pogledati i druge filmove koji su bili inspiracija za stvaranje novog Nosferatua poput: 

• „Svengali,” Archie Mayo, 1931, U.S., 16mm, 81m 
• „Beauty and the Beast,” Jean Cocteau, 1946, France, 35mm, 96m
• „Great Expectations,” David Lean, 1946, U.K., 118m
• „The Queen of Spades,” Thorold Dickinson, 1949, U.K., 95m
• „Andriesh,” Yakov Bazelyan, Sergei Parajanov, 1954, USSR, 63m
• „The Innocents,” Jack Clayton, 1961, U.K., 100m
• „The Eve of Ivan Kupalo,” Yuri Ilyenko, 1968, USSR, 71m

Ulaznice za „Conjuring ‘Nosferatu’: Robert Eggers Presents” puštene su u prodaju 17. siječnja.