7 puta kada je brutalizam briljantno iskorišten na filmskom platnu

Hrabar u svojoj estetici sirove funkcionalnosti, brutalizam je arhitektonski stil kojem se iznova vraćamo. Iako je obilježio sredinu 20. stoljeća, kada su mu često dodavali epitet kontroverzan i ružan, danas proživljava ponovno vrednovanje kao simbol iskrenog i beskompromisnog dizajna.

Naziv potječe od francuskog izraza béton brut, što označava sirovi beton, materijal najčešće korišten kod brutalizma. U vrijeme kada se čini da je svega previše, kao da nam treba taj smjer koji izbjegava dekorativnost i fokusira se na utilitarnost i iskrenost materijala, zbog čega me brutalističke zgrade uvijek podsjete na utvrde, moćne nepristupačne utvrde, istovremeno fascinantno iskrene u svojoj formi.

Film “Brutalist”, photo A24

Brutalist, po mnogima najbolji film godine od kojeg se puno očekuje u nadolazećoj sezoni nagrada, (evo već je osvojio 3 nagrade na dodjeli Golden Globes), aktivirao je ponovno ljubav prema brutalizmu. Ovaj trosatni film prati Lászla Tótha (Adrien Brody), mađarsko-židovskog arhitekta, koji je preživio Holokaust, dok pokušava izgraditi novi život u poslijeratnoj Americi. Školovan u školi Bauhausa i nekoć slavljen u Europi, Tóth stiže u Philadelphiju bez ičega. Talent mu za uspjeh na novom teren neće biti dovoljan, a drama se razvija oko njegovo suočavanja s osjećajem nepripadanja, ovisnošću i predrasudama. Na kraju dobiva zadatak od industrijalca Harrisona Leeja Van Burena (Guy Pearce) da projektira Institut—monumentalni društveni centar koji postaje i njegov umjetnički trijumf i jezivi podsjetnik na njegovu prošlost. Adrien Brody ponovno briljira u glavnoj ulozi, a redatelj Brady Corbet uspio je napraviti film u kojem arhitektura zauzima središnje mjesto s arhitektom kao glavnim likom (uloga je inspirirana Breuerom, Kahnom i Rudolphom)

Film “Brutalist”, photo A24

Neki će stručnjaci reći kako film nije toliko o arhitekturi, koliko biste očekivali (naglasak je ipak na osobnoj drami lika), no ona je zaslužna za čudesno lijepu kinematografiju na filmu. Da, brutalizam se ponovno potvrdio kao iznimno vizualno privlačan na filmskom platnu. Nije prvi put, a u nastavku smo se prisjetili filmovi koji su također briljantno iskoristili brutalističku arhitekturu kao pozadinu.

Alphaville, 1965.

MUBI

Jean-Luc Godard smjestio je svoju znanstveno-fantastičnu detektivsku dramu u distopijski grad Alphaville, no cijeli je film snimljen u Parizu i njegovoj okolici. Kao kulisa korištene su moderne betonske i staklene zgrade koje su tada bile novost, a mnogima su odražavale viziju mračne budućnosti.

Clokwork Orange, 1972.

Warner Bros / MUBI

Wikimedia Commons / Photo: Jon Bennett

Stanley Kubrick je koristio novootvoreno naselje Thamesmead, nisko-izgrađeni stambeni kompleks, za ključne scene u svom distopijskom prikazu budućnosti u filmu Clokwork Orange. Ove mračne stambene kule su mjesto gdje Malcolm McDowellov Alex živi sa svojim roditeljima, a upravo pred tim kulama on baca dvojicu svojih droogs u jezero.

Tenebrae, 1982.

Photo: Luciano Tovoli

Film Tenebrae je klasičan giallo horor koji spaja elemente kriminalne misterije i slasher žanra. Iako se radnja odvija na više lokacija, jedno od najupečatljivijih mjesta u filmu je Villa Ronconi, zapanjujuća vila u Rimu. Ovu je modernističku zgradu dizajnirao talijanski arhitekt Saverio Busiri Vici, a izgrađena je desetak godina prije snimanja filma. Zgrada se odlikuje konzolnim ravninama i kubičnim oblicima, a njene duboke niše stvaraju dramatične igre svjetla i sjene. S obzirom na naziv filma, koji znači tama, ova arhitektura odražava i pojačava mračnu i prijeteću atmosferu koja je ključna za ton filma.

1984, 1984.

Virgin Films (UK)

Film 1984 prikazuje život običnog radnika u totalitarnoj državi Oceania, koristeći brutalističke elemente arhitekture kako bi odrazio razliku između moćnih i nemoćnih. Winston Smith (John Hurt) živi u jednostavnom, propadajućem betonskom prostoru, dok vođa O’Brien (Richard Burton) boravi u sofisticiranijem domu od kamena. Ostali prostori u filmu, poput soba za sastanke, tvornica i drugih mračnih lokacija, također su izvedeni u betonu, što dodatno pojačava sumornu atmosferu.

The Big Lebowski, 1998.

Gramercy Pictures

Photo:Tom Ferguson Photography, courtesy of LACMA

Kuća Sheats–Goldstein u Los Angelesu, koju je dizajnirao John Lautner 1963. godine, postala je prepoznatljivo arhitektonsko djelo zahvaljujući svom betonskom krovu na konzoli. Iako je dizajnirana desetljećima prije, kuća je stekla filmsku slavu kada je postala dom Jackija Treehorna, producenta pornografskih filmova i lihvara, u kultnom filmu The Big Lebowski braće Coen. Brutalistička arhitektura ove kuće savršeno se uklopila u apstraktnu atmosferu filma. Zanimljiv je podatak da ju je kolekcionar umjetnina James Goldstein darovao instituciji Los Angeles County Museum of Art, a uz kuću na dar muzeju je poklonio i svoju kolekciju umjetnina i modnih vintage komada, kao i donaciju od 17 milijuna dolara za održavanje strukture i njezin sadržaj.

High-Rise, 2015.

Studio Canal, Magnolia Pictures

Studio Canal, Magnolia Pictures

Studio Canal, Magnolia Pictures

U filmu High-Rise, koji je adaptacija istoimenog romana J.G. Ballarda iz 1975. godine, radnja se odvija u luksuznoj stambenoj zgradi, gdje život brzo prelazi u kaos temeljen na društvenim klasama. Film prikazuje postupno slabljenje društvenih normi unutar zgrade, gdje bogati i siromašni počinju živjeti u paralelnim svjetovima, što dovodi do nasilja i anarhije. Za stvaranje dojmljivih, modernih i prijetećih prostora, filmaši su koristili zgrade iz 1970-ih smještene izvan Londona, a zatim ih kombinirali s računalno generiranim slikama (CGI) kako bi stvorili jedinstvenu vizualnu atmosferu koja odražava distopijski ton filma.

Blade Runner 2049, 2017.

Warner Bros

U filmu Blade Runner 2049, redatelj Denis Villeneuve koristi brutalistički stil arhitekture kako bi stvorio utisak distopijske budućnosti pod kontrolom korporacija. Ryan Gosling, koji glumi glavnog junaka, putuje kroz gradove ispunjene impozantnim, betonskim strukturama i zgradama oštrih, kutnih linija. Ovaj arhitektonski stil naglašava hladnu i okrutnu atmosferu filma, stvarajući svijet koji je istovremeno impresionirajući i zastrašujući. Brutalizam u ovom kontekstu nije samo estetski odabir, već i način na koji film prikazuje društvo kojem dominiraju moćne korporacije.