Prema naturopatu Yohanu Mannoneu, stručnjaku za protuupalnu prehranu, postoje dvije kategorije namirnica koje bi trebalo umjereno konzumirati za optimalno zdravlje.
Marie Bladt11 siječnja, 2025
Yohan Mannone je vrhunski sportaš i naturopat specijaliziran za mikronutriciju. U svojim knjigama Program protiv upala i Moji protuupalni recepti iznosi neke ključne točke svog zdravog i uravnoteženog načina života koji mu je pomogao pobijediti kroničnu bolest. Među njima otkriva popis namirnica koje potiču upale i koje treba izbjegavati, od kojih se dvije sustavno ponavljaju. “Postoji onoliko dobrih načina prehrane koliko i ljudi, stoga je nemoguće propisati jedan jelovnik koji bi odgovarao svima. Međutim, danas znamo da određene kategorije namirnica potiču upale, osobito ako nisu kvalitetne. Zato ih je bolje izbjegavati”, objašnjava. Kako bismo lakše shvatili koju hranu treba izbjegavati, donosimo nekoliko izvadaka iz njegovih knjiga koje istražuju upravo ovu temu.
“Gluten je tvar prisutna u žitaricama poput pšenice, ječma, raži, pira… i svim njihovim prerađevinama: tjestenini, kruhu, keksima, kolačima, grizu, pecivima. Gluten je mješavina dvije vrste biljnih proteina: prolamina i glutenina, koji su u kombinaciji sa škrobom glavni izvor proteina u zrnu određenih žitarica, posebno pšenice (80 %). Elastična struktura ove popularne namirnice čini je ljepljivom tvari vrlo korisnom u proizvodnji kruha. Upravo ta svojstva omogućuju glutenu da poboljša pečenje brašna i učini kruh mekšim. Zašto je problematičan? Vrtoglavi porast slučajeva alergije i intolerancije na gluten u posljednjih 30 godina sugerira da današnja pšenica nema nikakve veze s onom naših predaka. Sastavljena od 42 para kromosoma, u usporedbi s izvornih 14, DNK moderne pšenice umjetno je modificiran. Naime, poljoprivredni industrijalci su križali više sorti kako bi povećali prinose. Genetske modifikacije učinile su pšenicu učinkovitijom za industriju, ali teže probavljivom za ljude. Naši enzimi ne mogu dovoljno razgraditi te namirnice, što uzrokuje brojne probavne tegobe: hrane se loše bakterije, što dovodi do disbioze, odnosno neravnoteže mikrobiote. Štoviše, izloženost glutenu, odnosno njegovoj molekuli alfa-glijadinu, povećava proizvodnju zonulina, proteina koji potiče razdvajanje čvrstih veza u crijevima na razini crijevne sluznice, što stvara fenomen propusnosti crijeva pretvarajući ih u svojevrsno cjedilo.
Međutim, osim za osobe koje boluju od celijakije i imaju potpunu intoleranciju na gluten, čini se da potpuno i trajno izbacivanje glutena nije nužno poželjno (i često je izvor anksioznosti). No, zbog prisutnosti brojnih štetnih tvari za probavni sustav, preporučujem maksimalno ograničiti unos žitarica koje sadrže gluten, posebno moderne pšenice. Birajte probavljivije izvore glutena: odlučite se za kruh od maloga pira, drevne pšenice i po mogućnosti s prirodnim kvascem. Fermentacija s kvascem djeluje kao pred-probava glutena i čini ga lakše probavljivim.”
“Laktoza je ugljikohidrat (šećer iz mlijeka) sastavljen od glukoze i galaktoze. Organizam ga normalno probavlja pomoću enzima zvanog laktaza, pri čemu se taj šećer razgrađuje u mliječnu kiselinu koja hrani zdrave bakterije naše crijevne mikrobiote. Međutim, u odrasloj dobi mnogi ljudi više nemaju sposobnost proizvodnje tog enzima. Prirodno prisutna kod dojenčadi kako bi mogli probaviti majčino mlijeko, proizvodnja laktaze smanjuje se s godinama dok ne postane rijetka ili potpuno nestane. Tako tijelo može podnijeti samo određenu količinu laktoze koja se razlikuje od osobe do osobe. To je poznata intolerancija na laktozu.
Kad se konzumira u prekomjernim količinama i ne razgrađuje enzimskom aktivnošću, laktoza fermentira i uzrokuje probavne tegobe, upale i brojne simptome (kožne tegobe, rinitis, sinusitis, migrene, poteškoće s koncentracijom, bolovi u zglobovima…). Ipak, intolerancija na laktozu ne opravdava potpuno odricanje od mliječnih proizvoda. Neki tvrdi sirevi (ementaler, gouda, parmezan…) sadrže vrlo malo laktoze, kao i mliječni proizvodi bez laktoze, što ih čini potencijalno probavljivijima, dakle manje štetnima za intolerantne osobe.
Kazein je protein koji je najviše zastupljen u mliječnim proizvodima. Smatra se alergenim proteinom koji, budući da ga organizam ne prepoznaje, izaziva imunološku reakciju, propusnost crijeva i lučenje histamina. U naturopatiji se smatra “ljepilom” koje se taloži na crijevnoj sluznici i ograničava apsorpciju mikronutrijenata, a kazein se u brojnim studijama povezuje s mnogim zdravstvenim tegobama: upalom probavnog sustava i zglobova, dijabetesom tipa 1, kroničnim probavnim smetnjama, neurološkim poremećajima… No pazite, nisu svi kazeini jednaki! Kazein je glavna skupina proteina u mlijeku i postoji u dva oblika. Beta kazein A1 potječe iz mlijeka pasmina koje su genetski križane kako bi se povećala njihova produktivnost. Ovaj kazein A1, koji je uvelike prisutan u mliječnim proizvodima iz supermarketa, toksičan je za organizam za razliku od kazeina A2 iz kozjeg i ovčjeg mlijeka te mlijeka nekrižanih krava.
Iako određena pasmina krave igra važnu ulogu u štetnom ili korisnom učinku budućeg mliječnog proizvoda, upravo uvjeti uzgoja životinja u velikoj mjeri određuju njegovu kvalitetu. Problem je danas u uvjetima uzgoja koji su se tijekom godina znatno pogoršali. Prije industrijalizacije mliječnog sektora, krave su se hranile prirodno, svježom travom bogatom omega-3 masnim kiselinama koje imaju protuupalno djelovanje i koje su se nalazile u njihovu mlijeku. Danas je njihova prehrana industrijalizirana i sastoji se od brašna, kukuruza i soje, koji su i sami genetski modificirani i vrlo bogati proupalnim omega-6 masnim kiselinama. Intenzivni uzgoj također ima ozbiljne posljedice na zdravlje krava (bolesti, infekcije itd.), što dovodi do masovnog propisivanja antibiotika, ali i antidepresiva zbog stresa uzrokovanog njihovim lošim životnim uvjetima (transport, označavanje, ograničen životni prostor, odvajanje od teleta pri rođenju, neodgovarajuća prehrana, metabolička iscrpljenost zbog stalne mužnje itd.), koji se nalaze u njihovu mlijeku.
Uz pesticide iz njihove hrane, u industrijskom kravljem mlijeku nalaze se i značajni tragovi hormona, koji se daju kako bi se povećala njihova dnevna proizvodnja mlijeka s 14 na 40 litara dnevno. Ti hormoni će, poput endokrinih disruptora, ometati ljudski hormonski sustav i mogu biti opasni za zdravlje, uzrokujući rast postojećih stanica raka, starenje, dijabetes i krhkost kostiju. Naposljetku, različiti načini obrade mlijeka imaju velik utjecaj na njegov sastav. Pasterizacija i UHT obrada (što znači ultra visoka temperatura) dovode do gubitka vitamina i minerala, ali i do denaturacije proteina, koji postaju štetni za crijeva.
Organske mliječne proizvode od koza, ovaca ili domaćih krava hranjenih travom kako biste ograničili utjecaj pesticida, antibiotika i drugih upalnih tvari.
Mliječne proizvode od sirovog ili mikrofiltriranog mlijeka kako biste sačuvali njihovo mikronutritivno bogatstvo.
Fermentirane mliječne proizvode poput jogurta i sireva kako biste iskoristili dobre bakterije koje sadrže i tako obnovili svoju crijevnu mikrobiotu.
Sirovi maslac ili ghee, pročišćeni maslac bez kazeina i laktoze.
