Logo
Please select your language

Courtesy of Mona Awad
Courtesy of Mona Awad
Books

Ako vam se svidio film The Substance, ovaj roman će vas oduševiti

Sonja Knežević

17 prosinca, 2024

Čini se da smo ovu godinu proveli osvještavajući toksičnost beauty industrije. Iako znamo koliko je ova industrija štetna, a umjetnici i mislioci je već dugo kritiziraju, poput Naomi Wolf s knjigom The Beauty Myth, “novostečena” netrpeljivost društva prema nerealnim standardima ljepote počela se izražavati i u pop kulturi. U srpnju je Sable Yong, nekadašnja beauty urednica, objavila knjigu eseja Die Hot With a Vengeance. Yong nas je humorom provela kroz trikove beauty industrije, kojima nas uvjeravaju da “jednostavno moramo” kupiti još jednu kremu ili serum, često izmišljajući nove nesigurnosti. The Substance, jedan od najistaknutijih filmova koji su izašli ove godine, također obrađuje anti-beauty tematiku – i gledatelji su u tome apsolutno uživali.

Mnogi su The Substance odmah proglasili jednim od najboljih filmova godine, a dio njegove čari leži u tome što se pojavio baš u pravo vrijeme. Kada bi bilo prikladnije govoriti o problemima beauty industrije nego u godini kada su ekstremni beauty zahvati i tretmani naizgled preplavili svijet – prisjetimo se nekontrolirane upotrebe Ozempica i operacija nakon kojih su glumice srednjih godina na crvene tepihe izlazile u takvom izdanju da smo morali provjeriti kalendare kako bismo bili sigurni da zapravo nije 1994. godina. Najbolji horori često su oni utemeljeni na stvarnosti, koji nam dovoljno golicaju maštu da nas prestraše onime što bi nas moglo očekivati u budućnosti ili što se možda već negdje događa.

Međutim, prije filma The Substance, Mona Awad, autorica bestselera Bunny, napisala je horor roman inspiriran nezdravom opsesijom izgledom – Rouge. Roman bi se mogao svidjeti svima koje još uvijek drži zanos u koji nas je film bacio i koji traže nešto što bi barem djelomično podsjećalo na ovaj hit film.

Priznajem, sudim o knjizi po koricama. Dobro, ne baš da mi korice definiraju mišljenje o knjizi, ali lijepe korice će me uvijek zaintrigirati i potaknuti da barem pogledam o čemu se radi u knjizi. To je bio slučaj i s romanom Rouge, čije korice zaista odgovaraju cjelokupnoj estetici i atmosferi priče. Sve je tako mračno, ali neosporno lijepo. Kad sam saznala da je riječ o anti-beauty hororu, znala sam da bi knjiga mogla postati jedan od mojih ovogodišnjih favorita, a osjećaj me nije prevario.

U priču nas uvodi jeziv prolog. Jeziv, ne zbog monstruma koji vrebaju i krvoprolića, već zato što budi ono čudovište koje mnogi imamo u glavi. Ono koje s vremena na vrijeme izađe iz tame kako bi nas podsjetilo da ne, nismo dovoljno dobri, a sasvim sigurno nismo dovoljno lijepi. Ne onoliko koliko bismo mogli biti. Mirabelle je djevojčica koja je odrasla svjesna da nije jednako privlačna kao njezina prelijepa majka. Mirabelle nema njezine crte lica niti njezinu svijetlu put, zbog čega često misli da joj se majka ruga kad je zove Belle. Ona vidi kreme, serume i ostale preparate koje njezina majka konstantno koristi, zbog čega kasnije razvija popriličnu opsesiju njegom kože, želeći barem donekle nalikovati majci, a njihov odnos s vremenom postaje sve gori i hladniji. Kad odraste, Mirabelle se seli u Kanadu, daleko od pješčanih plaža Los Angelesa na kojima je odrasla, gdje započinje novi život (ali svoje preparate za njegu, naravno, nosi sa sobom). Međutim, neočekivana smrt njezine majke vraća je u dom iz djetinjstva, u majčine odaje, u kupaonicu ispunjenu ispražnjenim bočicama krema i seruma, a Mirabelle jedva čeka trenutak kad će završiti svu papirologiju i pobjeći odande. Ipak, kad počne upoznavati misteriozne ljude koji tvrde da su dio bliskog kruga njezine majke, odlučuje produljiti svoj boravak u Los Angelesu i nesvjesno upada u kult beauty fanatika – ne onaj kult čiji je prije bila dio, uspavljujući se video zapisima o hiperpigmentaciji s kožom natopljenom puževom sluzi, već istinski, demonski kult.

U posljednje vrijeme primjećujem da mi više nije tako lako jednostavno uploviti u svijet nekog romana, već mi je potreban točno određen stil pisanja koji me može držati prikovanom za kauč i tjerati da okrećem još samo jednu stranicu. Srećom, stil Mone Awad upravo je takav – dovoljno deskriptivan da imam osjećaj kako bih sve scene iz romana mogla naslikati (iako bi mi za to bile potrebne nevjerojatne količine bordo boje), ali istovremeno luckast i brz, zbog čega sam lako uronila u priču i ostala željna saznanja o likovima i radnji. Rouge je poput mračne bajke, priča o zloj kraljici i njezinim nesigurnostima umjesto o Snjeguljici, beskrajno zabavna, ali istovremeno i reflektivna. Tek kad Mirabelle počinje opisivati svoju beauty rutinu, postajemo svjesni koliko to zapravo može zvučati zastrašujuće i koliko smo kao društvo preopterećeni sitnicama te koliko smo normalizirali pretjeranu “brigu o sebi”. Ona zapravo slijedi rutinu kakvu bismo mogli vidjeti na društvenim mrežama i pomisliti da nam možda treba toner kakav koristi ova prelijepa djevojka, jer kako je moguće da nema ni jednu nepravilnost? Roman me u više navrata naveo da razmislim o vlastitoj kozmetičkoj rutini – uglavnom o tome koliko su neke stvari nepotrebne, ali me i podsjetio na prijeko potrebnu hidrataciju (nije sve tako crno-bijelo).

Kroz priču o Mirabelle, Awad propituje nerealistične standarde ljepote i toksičan odnos prema ljepoti, zbog kojeg svoje nesigurnosti liječimo zavirivanjem u pore drugih. Roman također obrađuje i tematiku prilično složenog odnosa majke i kćeri, s jedne strane vrlo zbunjujućeg, a s druge izuzetno bliskog čitatelju, što bih rekla da je slučaj i s drugim motivima u Rougeu.

Dok je mene roman potpuno očarao, moram priznati da je tematika ipak poprilično specifična i ne smatram da je univerzalno privlačna. Zbog horor elemenata sama knjiga je prilično nadrealna – Mirabelle, poput Dorothy, ima par crvenih cipelica koje je ipak ne vode u Oz, već ravno u leglo demonskog kulta – zbog čega neće odgovarati čitateljima koji preferiraju strogu utemeljenost na stvarnosti. Ipak, koliko god nadrealna, ova knjiga je jednako toliko i stvarna, a Mirabelle je vrlo sirov lik, djevojka kakvu biste mogli sresti u gradu ili kakva ste možda vi sami. U svakom slučaju, onima kojima se svidio film The Substance sa svom svojom grotesknošću i realnošću, mogao bi se svidjeti i ovaj roman koji će vas odvesti na magično (iako prilično mračno) putovanje.

VOGUE RECOMMENDS