Razgovarali smo s pobjednikom natječaja za najbolji neobjavljeni roman 2024.

“Roman prati cijeli život glavnog junaka, liječnika, kroz desetljeća, mjesta i meridijane, od poslijeratne SFRJ do Sjevernog pola i natrag, pokušavajući rasvijetliti porijeklo i pokretače ljudskih ambicija, kao i tanku granicu – danas bih rekao izrazito relevantnu – između ambicija i samoprisile.” – Savo Bojović

“Kako ste čuli za mene” inspiriran je životom Bojovićeva djeda, liječnika i seksologa s kojim autor dijeli ime. Glavni protagonist osebujna je ličnost u kojoj se isprepliću mitska snaga i ljudske slabosti, a njegov životni put sublimira ključne trenutke ovog podneblja od početka Drugog svjetskog rata do danas. Obdaren sposobnošću da čita znakove vremena dok se još oblikuju, unatoč lošoj startnoj poziciji prolazi razine igre života, svjedočeći nekim od ključnih događaja našeg doba. Tako je opisan roman koji me zaintrigirao i doveo do ovog intervjua. Kada sam vidjela da je Savo Bojović pobjednik natječaja izdavačke kuće Booka i OTP banke za najbolji neobjavljeni roman 2024., njegovo ime zazvučalo mi je poznato. Brzo sam ga potražila na internetu i shvatila da mi je prijateljica ljetos preporučila njegov prvi roman, Put Lučice, kao knjigu koju “moram pročitati”. Sjećam se da ga je opisivala kao karakteristično i ultimativno iskustvo naše generacije te dinamično putovanje kroz mjesta i emocije. Kratki opis Bojovićeva drugog romana podsjetio me upravo na to, s tim da je ovoga puta fokus na prošlosti. U epskoj obiteljskoj sagi Bojović sigurno vodi čitatelje kroz brojne živopisne likove i rukavce priče, koji se vješto ulijevaju u glavni pripovjedni tok. Ovaj roman nosi snažnu poruku o prolaznosti života, ambicijama i unutarnjoj borbi koja oblikuje pojedinca. Bojović u ovoj knjizi nastavlja istraživati duboke ljudske dileme te portretirati ne samo prošlost, već i univerzalnu potragu za smislom kroz intenzitet i kolorit osobnosti svoga djeda. U očima autora djed je oduvijek bio više “lik” nego “osoba”, što je prijelaz u fiktivni karakter učinilo fluidnijim nego što je to uobičajeno.”

Priča prati život Jovana Božovića, lika koji, iako je inspiriran autorovim djedom, istovremeno prerasta u univerzalnu i prepoznatljivu osobu. Ovaj junak ne traži konačne odgovore u velikim ideologijama, već u jednostavnim životnim principima koje primjenjuje s nevjerojatnom upornošću, što ga vodi do složenih i iznimnih posljedica. Kako sam Bojović navodi: “Način na koji glavni junak promatra svijet uglavnom je jednostavan i prizeman, ali naizgled beskrajna snaga volje i upornost koje ulaže u primjenu upravo tih, tako običnih principa, dovodi do složenih i dalekosežnih posljedica te kroji krajnje neobičan život.” Ovakav pogled na Jovana kao “običnog čovjeka”, koji svojim svakodnevnim djelovanjem, unatoč životnim poteškoćama, postiže velike stvari, ključan je za razumijevanje ne samo lika, već i načina na koji jedan običan život može postati iznimno neobičan i predstavljen na nesvakidašnji način.

Photo: Andrej Gođevac

Roman obuhvaća ključne povijesne prekretnice, ali Bojović se distancira od ideološkog pristupa povijesti. Koristi antropološku perspektivu, promatrajući događaje iz kuta svog glavnog junaka, koji je usmjeren na sebe i svoj život, ali ne može izbjeći utjecaj šire društvene i političke stvarnosti. U tom procesu, događaji i osobe iz prošlosti nisu samo dijagrami povijesti, već postaju dijelovi živog, osobnog iskustva. Kako sam Bojović kaže: Roman obuhvaća turbulentna vremena, ali Jovan nije pasivni promatrač. Kontekst je, naravno, neizbježno ideološki, a priča se ideološkim odrednicama otvoreno služi, no fokus glavnog junaka stalno je na njemu samome, pa su ti događaji predstavljeni iz njegova kuta interesa, a ne prema objektivnoj povijesnoj važnosti.

Osim toga, roman sadrži i stvarne povijesne i kulturne ličnosti, poput Branka Ćopića ili čak pape, koje Bojović uvodi u narativ na način koji potiče na razmišljanje o vremenu u kojem su živjeli, ali i o tome kako se ti susreti i njihove biografije isprepliću s Jovanovom sudbinom. Tako u ovom djelu, uz mnoge važne ličnosti, možemo prepoznati stvarne susrete iz života Bojovićeva djeda. Povijesni trenuci i ličnosti iz romana temelje se na stvarnim biografskim crtama iz djedova života. U odnosu na arhivske informacije kojima sam raspolagao, sadržaj tih susreta oblikovao sam uz manje ili više kreativne slobode, ali svaki od njih se doista dogodio, dok je izbor o tome koje susrete uopće uključiti u roman (jer neke nisam) diktirala isključivo tematska potreba priče.