Radovi Nenada Milovanovića našli su se u Gladijatoru II. Razgovarali smo s njim

Nenad Milovanović, mladi kipar iz Beograda, imao je jedinstvenu priliku izraditi brončane posude za jedan od najvažnijih filmskih projekata posljednjih godina. Nenadov rad i posvećenost ovom velikom zadatku, s ostalim članovima tima, odigrali su ključnu ulogu u stvaranju autentičnog i vizualno impresivnog svijeta filma Gladijator II. Ovaj film, nastavak kultnog Gladijatora iz 2000. godine, donio je nove izazove za kreativce, postavljajući visoke standarde u pogledu rekvizita, kostima i scenografije. Režiju potpisuje Ridley Scott, jedan od najcjenjenijih redatelja današnjice, a Gladijator II vraća publiku u povijesno razdoblje Rimskog Carstva, u vrijeme kada se borba za vlast i sudbine likova ponovno ukrštaju u borbenim arenama. Novi film donosi glumačku postavu sa zvijezdama poput Paula Mescala, Denzela Washingtona i Pedra Pascala.

Možeš li mi reći kako je došlo do tvoje suradnje na filmu Gladijator II, tko te kontaktirao i kako je baš izbor pao na te brončane posude za vino?

Suradnja datira još od srpnja 2021. godine s projekta Glass Onion: A Knives Out Mystery, snimanog u Beogradu, kada sam bio pozvan iznajmiti svoje autorske skulpture za potrebe snimanja filma. Tada sam, preko svoje prijateljice i kolegice Sonje Nenadić, upoznao Elli Griff, koja je bila oduševljena mojim radom i tehničkom izvedbom. Sonja, kao njezina najbliža suradnica na tom projektu i osoba od povjerenja, bila je pozvana da joj se pridruži na projektu Gladijator 2 u Maroku, u odjelu za set dekoracije. Nažalost, zbog mog tada aktualnog projekta za izložbu NordArt, nisam mogao pridružiti se njihovom timu, ali moram spomenuti kako je velik broj ovdašnjih talentiranih kolega i filmskih radnika radio na pripremi i realizaciji snimanja na samoj lokaciji. Moj mali doprinos kao outsource na projektu iz Beograda bio je skroman, ali meni izuzetno važan i drag, s obzirom na to da sam film Gladijator obožavao kao dijete.

Možeš li mi približiti tehniku koju si koristio za izradu brončanih posuda? Znam da se radi o vrlo staroj rimskoj tehnici obrade bronce.

Pred nama je bio zaista izazovan zadatak. Kad su mi stigle fotografije originalnih vinskih vrčeva, prva pomisao bila mi je: “Nema šanse.” No, kako rijetko odustajem od izazova, odlučio sam ga prihvatiti i brzo okupio najbolju ekipu koja mi je bila dostupna. U timu su bili kovači, zavarivači, restauratori, arheolozi i kolege s kiparstva. Posjetili smo Viminacij i nekoliko muzeja kako bismo se osobno uvjerili u tehničke detalje izrade i način obrade oblika. Većina vaza koje su nam bile zadane trebala se realizirati lijevanjem u cijelosti u bronci. Međutim, debelozidni vrčevi na taj bi način postali preteški. Druga tehnika s kojom smo se susreli bila je izrada kovanih bakrenih, srebrnih i brončanih vrčeva, čaša i nakita. Odlučili smo udovoljiti zahtjevima produkcije, ali i poštovati tradicionalne tehnike. Sami vrčevi ručno su kovani iz brončanih ploča na kovačkoj vatri kako bismo smanjili težinu i olakšali upotrebu glumcima. Tekstura je izravnim kovanjem u materijalu dobila bogatu, jedinstvenu površinsku strukturu s organskim tragovima udaraca, nakon čega su svi segmenti spajani u jednu cjelinu, uključujući lijevane ornamente i figuralnu ručku.

Koji su izazovi pri radu na ovako specifičnom projektu? Je li bilo teško rekonstruirati autentične rimske metode u suvremenim uvjetima?

Najveći izazov je vrijeme. Za replike u našoj izvedbi bilo je potrebno više vremena kako bismo ispoštovali autentičnost. Na početku zadatka trebalo je izraditi šest vrčeva, ali na kraju smo realizirali samo dva. Nažalost, bili smo ograničeni rokovima i fokusirali smo se na kvalitetu i autentičnost, a ne na kvantitetu.

Što za tebe kao umjetnika znači angažman na ovakvom projektu? Jesi li se i prije okušao u ovoj industriji?

Kao autoru, velika mi je čast što sam surađivao s Ridleyjem Scottom. To je potvrda da, kada nešto radiš iskreno i s ljubavlju, kvaliteta, trud i rad uvijek pronađu svoj put. Mnogo mi više znači na osobnoj razini. Gladijator iz 2000. godine jedan je od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. Mogu slobodno reći da je jedan dječački san ostvaren. Osim Gladijatora, mnoštvo filmova starog doba i srednjovjekovne tematike koje sam obožavao kao dijete fascinirali su me – gravirani mačevi, štitovi, noževi, oklopi, nakit i mnogi drugi predmeti. Svo to izgravirano oruđe i oružje viđao sam na godišnjim izložbama Tehnoart škole, smjer graver umjetničkih predmeta, gdje sam stekao veliko znanje od tadašnjih nastavnika. Ubrzo sam i sam počeo izrađivati predmete od metala koje sam kasnije gravirao. To me donekle predodredilo da završim kiparstvo i da se danas bavim skulpturom, posebno u metalu. Moj prvi projekt bio je rad na seriji Krypton u odjelu za rekvizite 2016. godine. Kasnije sam radio kao outsource na drugim projektima, koliko mi je vrijeme dopuštalo. Prioritet su mi uvijek bile autorske skulpture i projekti. Zahvaljujući produkciji mojih samostalnih izložbi i istraživačkom radu u metalu, otvorila se potreba za iznajmljivanjem skulptura za razne filmove i serije koje su se snimale u Srbiji. Danas se neke od mojih skulptura mogu pronaći u filmovima kao dio scenografije u interijerima i eksterijerima.

Kako se rad u filmskoj industriji razlikuje od tvojeg svakodnevnog kiparskog rada? Je li te iskustvo s Gladijatorom II motiviralo da istražuješ nove projekte ili tehnike?

Iako je u zanatskom smislu princip rada gotovo isti, za mene osobno tempo života potpuno je drugačiji. U filmskoj industriji, s obzirom na malo iskustva koje sam imao kao stalno zaposleni, jasno su definirane hijerarhije, rokovi su uglavnom kratki i potrebno je brzo djelovati. Poznavanje širokog spektra materijala i zanata, kao i tehnička izvedba, izvrsna su iskustva za svakog mladog autora da se okuša i unaprijedi svoje vještine. Imam veliko poštovanje prema kolegama koji su se posvetili filmskoj industriji. Divno je biti dio velike filmske ekipe s mnogo kolega oko sebe, ali za autorske projekte taj tempo i brzina produkcije mogu djelovati destruktivno. Ipak, moja svakodnevica ima ustaljen ritam rada koji mi omogućuje da najbolje organiziram svoje vrijeme. Ponekad je „dokoličarenje“ ključni trenutak u stvaranju novih ideja i osluškivanju sebe kako bi se došlo do iskrenih djela. Iskustvo s Gladijatorom II više mi je značilo na osobnoj razini i ostaje lijepa uspomena na druženje sa suradnicima i kolegama u tom razdoblju, dok su tehnike koje sam tamo koristio manje-više prisutne i u svakodnevnom kiparskom radu.

Koje projekte planiraš u budućnosti? Planiraš li raditi na još filmova ili drugim oblicima suradnje s industrijom?

Polako privodim godinu kraju. Početkom sljedeće godine očekujem rezultate natječaja za izložbe na koje sam aplicirao tijekom ove godine i nadam se većim autorskim projektima. Trenutačno radim na novim skulpturama za sljedeću samostalnu izložbu. U međuvremenu, nadam se da će biti još ovako lijepih projekata poput Gladijatora.