5 stvari koje nas je naučio Buy Now! The Shopping Conspiracy dokumentarac

Svaki dan vidimo između šest i deset tisuća reklama. Ne, ne mislim samo na one prije kvizova na televiziji, ili na nasrtljive reklame koje se prikazuju svaki put kada pokušamo upaliti video na YouTubeu, jer te vrlo lako otpisujemo kao strašno dosadne. Mislim na one suptilne, daleko uspješnije reklame, koje vidimo između snimki slatkih mačića na Instagramu, a koje se, polako ali sigurno, udomaćuju u našoj podsvijesti, tako da kada pomislimo da nešto trebamo kupiti, to djeluje kao da je naša ideja. Dobro došli u zlatno doba kapitalizma, kada se konzumerizam i prodaja upliću u svaki dio naših života, a mi to ne možemo zaustaviti. Mi na prvoj fronti najbolje to znamo, pa se trudimo kada nešto preporučujemo da se radi o kuriranim komadima čija kvaliteta obećava dugotrajniji životni vijek.

Zapravo, vjerojatno možemo zaustaviti opću prevlast konzumerizma u našim životima, ali to iziskuje da svjesno odlučimo ograničiti te sadržaje, smanjimo potrošnju, zaustavimo se i kritički razmislimo – a to nije baš lako moguće, zar ne? Zasigurno nije jednako zanimljivo kao što su haul snimci i maštanje o svim stvarima koje u našoj virtualnoj košarici čekaju plaću. Psihologija iza naših kupovina zapravo je vrlo jednostavna – jako lako se naviknemo na trenutno zadovoljstvo (instant gratification) koje dobivamo kada kupimo nešto. Obuzima nas osjećaj sreće i zadovoljstva koji, na žalost, ne traje dugo. Na svu sreću, uvijek možemo kupiti nešto novo.

Da su direktori marketinga i ljudi u velikim kompanijama izuzetno svjesni toga dokazuje novi Netflixov dokumentarac Buy Now! The Shopping Conspiracy, koji proučava kako korporacije manipuliraju kupcima. Osvjetljava sve načine na koje nas kompanije uspijevaju natjerati da pritisnemo Add to cart i formiramo redove ispred trgovina kako bi se prvi domogli nekog novog proizvoda. Dokumentarac koji potiče kritičko razmišljanje o kupovini, koja ne samo da je štetna za naše novčanike, nego i za planetu i naše zdravlje, stigao je baš u pravo vrijeme za omiljeni kapitalistički praznik, Black Friday, vrijeme kada su ljudi spremni umrijeti za dobro sniženje – zbog ovog praznika je od 2006. godine u SAD došlo do 17 smrtnih slučajeva i 125 ozljeda.

Nažalost, čak i svijest o svim načinima na koje velike korporacije uništavaju našu planetu i manipuliraju kupcima, ne može mnogo utjecati na njihov rad, jer su to unosni biznisi koje sistem samo podržava, dok aktiviste ušutkuje green washingom. Kao pojedinci zato često padamo u beznađe, misleći da mi sami ne možemo promijeniti tako veliki sistem, ali činjenica je da kada bi svi počeli kupovati svjesno i prestali konzumirati toliko proizvoda, korporacije bi morale promijeniti svoje politike. Zato, prije nego što se odlučite kupiti nove traperice, jaknu, ili božićnu jelku, jer ova koju imate trenutačno naprosto nije dovoljno visoka, zastanite i zapitajte se ovih 5 stvari.

1. Je li mi ovo zaista potrebno?

Brza moda počela se razvijati u devedesetim godinama prošlog i početkom ovog stoljeća, a društvene mreže su je toliko ubrzale, da velike kompanije trenutno proizvode više odjeće nego što se može prodati. Dokumentarac navodi da je teško imati točne podatke, ali Shein proizvodi čak 1.600.000 novih modela godišnje. Kada se zbroji sveukupna proizvodnja odjeće, dobivamo broj koji uvelike nadmašuje broj ljudi na planeti. A je li nam sve to toliko potrebno?

Nije riječ samo o odjeći, već i o svim proizvodima koji su nam danas dostupniji nego ikada. Mobilni telefoni i online prodaja omogućili su da u bilo koje doba dana, kad god nam padne na pamet, možemo da zaguglati proizvod i naručiti ga u samo dva klika. Na prvi pogled to izgleda kao praktičnost, ali zapravo je dobro proračunat način da se smanji vrijeme za razmišljanje. Ako proizvod možete kupiti samo u shopping centru, razmislit ćete koji dan ste slobodni da odete tamo, do tamo ćete imati vremena da dodatno promislite o kupovini i na kraju ćete se možda odlučiti da vam zapravo i nije tako potreban. Ali ako kupujete online, nemate vremena za ovo razmišljanje – čak i ako proizvod namjerno ostavite u košarici dok još malo razmišljate, vjerojatno ćete dobiti mnogo obavijesti i upozorenja da vas proizvod čeka, a ponekad čak i kod za popust, ako naručite odmah.

Zato, prije iduće kupovine, uzmite si malo vremena da razmislite o tome što kupujete, je li vam proizvod zaista potreban, ili je naprosto riječ o impulzivnoj kupovini.

Chloe Christianson

2. Želim li ja stvarno taj proizvod ili algoritam?

Postoji jednostavno psihološko pravilo koje sugerira da nas izloženost nekom proizvodu čini da ga želimo više. Dakle, što više gledamo reklamu ili haul s nekim predmetom, naša želja za njim će eksponencijalno rasti. Već znamo da algoritam zna svaki naš pokret, a preporuke kroji tako savršeno osobno da nam se ponekad čini da bi mogao razmišljati umjesto nas. Daleko smo od vremena kada je plasiranje proizvoda bilo vrlo očigledno, sada se skrivaju u sitnim trenucima koje viđamo između memova i fotografija obitelji i prijatelja na društvenim mrežama.

Budimo iskreni prema sebi – većinu proizvoda koje želimo, koje nazivamo sitnim luksuzima, želimo zbog FOMO-a ili kako bismo s pomoću njih kreirali sliku sebe kakvu želimo prikazati drugima. Upravo to je još jedan od velikih uspjeha konzumerizma, predstavljanje stvari kao simbola ličnosti, kao da proizvodi koje koristimo i odjeća koju nosimo doprinose našoj društvenoj vrijednosti. U realnosti zapravo nije tako i vjerojatno ste vi jedina osoba koja primjeti i zna da imate prošlogodišnji, a ne najnoviji telefon.

3. Mogu li popraviti proizvod koji imam?

Dokumentarac uvodi pojam planskog zastarivanja, što je praksa koju koriste proizvođači tehnologije, odjeće, obuće i drugih proizvoda, kako bi se osigurali da ćete uskoro ponovo kupovati. Ova praksa podrazumijeva kreiranje proizvoda kako bi se pokvario. Dakle, kada je u pitanju odjeća, koriste se jeftini materijali i namjerno loša izrada koja će osigurati da se predmet što prije potroši ili uništi. Ista stvar je s tehnologijom. Ne, priča da telefoni počinju slabije raditi kada izađe nova verzija nije teorija zavjere, već činjenica. Velike korporacije nisu ponosne na to što njihov telefon ili laptop koristite već pet godina, nego žele da kupite novi, kako bi osigurali siguran protok novca. O ovom je u dokumentarcu govorio Kyle Wiens, koji je godinama vodio biznis popravljanja tehnologije, što je s vremenom postalo gotovo nemoguće, jer kompanije više ne daju instrukcije kako popraviti njihov proizvod, već nas naprosto savjetuju da kupimo novi.

Međutim, čak i kada ne dođe do kvarova ili oštećenja, FOMO nas tjera da uvijek kupujemo novo, ali novo nije nužno bolje. Na pamet mi samo pada niz vintage odjevnih predmeta mojih roditelja koji se i dan danas mogu nositi, u usporedbi s majicom koju sam kupila nedavno, a već pokazuje znakove zastarjelosti. Kad je odjeća u pitanju, vintage i second hand je često najbolja opcija za kupovinu, prvenstveno jer je manje štetna za okolinu, a uz to – traje. Ta trajnost prkosi mikro trendovima, ali mikro trendovi su neprijatelj naše planete, ali i stila.

Anastasia Yaniuk

4. Gdje završi moj otpad?

Rečenica koja mi se vrti u glavi otkad sam pogledala Buy Now! vezana je za bacanje otpada – kada bacimo stvari, gdje one idu? Engleska fraza je throw away, ali away ne postoji, već je negdje na našoj planeti. Zanimljivo mi je koliko nas se rijetko zapita gdje završava naše smeće – pa izbacila sam ga, važno je da nije u mom dvorištu. Dokumentarac prije svega odgovornost pripisuje velikim korporacijama, koje često bacaju tone još uvijek korisnih stvari, jer sniženja ruše ugled brenda. U filmu je grafički prikazano smeće koje sačinjavaju još uvijek korisne stvari (jer proizvedeno je više nego što je potrebno), kako potapa velike gradove i ulice, jer očigledno, stvarne fotografije zagađenih rijeka i pašnjaka nam nisu dovoljno zastrašujuće.

Što više kupujemo, više bacamo. U razgovoru s ljudima koji kupuju mnogo, zaključila sam da se često tješe time što proizvode ne bacaju, nego doniraju. Međutim, na svijetu je trenutno toliko ljudi donira garderobu, da ona više nije potrebna ni najsiromašnijima, tako da je i dobrotvorne organizacije na kraju bace. Dakle, ne radi se o nezagađivanju, već o prenošenju odgovornosti. Ista stvar je i s odjećom koju donirate velikim korporacijama za reciklažu – ona završava negdje daleko od naših očiju, daleko od očiju vođa firmi, ali u nečijem dvorištu, u rijekama, u moru.

5. Je li ova kupovina vrijedna zagađivanja planete i sebe?

Ekološki stručnjaci već godinama, ako ne i desetljećima, upozoravaju na situaciju sa zagađenjem planete, na što velike korporacije odgovaraju green washingom, koji je samo još jedan način povećavanja prodaje, a većina pojedinaca nonšalantnošću. Međutim, zagađenje postaje tako strašno da me brine da ćemo uskoro doći do trenutka kada povratak više neće biti moguć. Ako nas nije briga za planetu, možda nas je bar briga za nas same, a to dvoje je neraskidivo povezano.

Svaka majica koja završi u rijeci razgrađuje se godinama. Svaki bačeni telefon ima bateriju punu litijuma koji truje zemlju. Svaki plastični omot od čokoladice ostavlja trag. Riječ je o toksičnom otpadu koji zagađuje planetu na makro nivou, nevidljivo golom oku i o česticama mikro plastike koje završavaju u našoj vodi i hrani i uzrokuju rak i neplodnost. Sve to zvuči tako strašno da bismo to lako mogli otpisati kao teoriju zavjere koja vas baš želi spriječiti da se ove zime prošetate u novoj bundici. Istina je, zavjera postoji, a sa svakom nepromišljenom kupovinom postajemo dio nje.

Neizbježno je da ćemo kupovati stvari, to je dio života, ali pitanje je kako kupujemo, kako konzumiramo i kako na kraju bacamo otpad. Dokumentarac Buy Now! ne pruža nam mnoštvo novih informacija koje prije nismo znali, ali tu je da podigne kolektivnu svijest o posljedicama kupovine i hrabro uperi prst u velike kompanije koje uništavaju planetu (i naše novčanike) za svoj profit. Kao pojedinci možda možemo učiniti malo, jer ne utječemo na procese proizvodnje, ali na globalnom nivou, veliki broj pojedinaca mogao bi inicirati promjene. Jako je lako postati žrtva kapitalizma i marketinga, čak i oni najškolovaniji na tom području nisu imuni na te psihološke trikove, a na kraju krajeva – tako svijet naprosto funkcionira. Međutim, vrijeme je da to promijenimo. Zato je jako važno širiti kolektivnu svijest i, u mjeri u kojoj je to izvedivo, ne podržavati sistem i korporacije koji uništavaju našu planetu.

Sada bi mogao biti zadnji čas da se osvijestimo i konačno spustimo novčanike koji čežnutljivo mole za predah i kažemo, Ne, ne trebaju mi tri nove haljine. Svijet će nastaviti okretati se i ako ne kupimo sve te nove proizvode (da, iako je dostava besplatna na sve narudžbe preko 100 eura), a ako s potrošnjom nastavimo ovim tempom, pitanje je kako će naš svijet izgledati za par godina.