U povijesnom dvorištu u Veneciji stoji neobična plava prizma. O čemu je riječ?

Venecija je specifičan grad čije bogatstvo arhitekture neprestano očarava, a njene građevine, kanali i trgovi ostavili su neizbrisiv trag na mnoge umjetnike i posjetitelje kroz povijest. Poseban venecijanski gotički stil sa vidljivim utjecajima bizantske i islamske arhitekture odražava nekadašnju veliku trgovačku mrežu ovog grada. Venecijanska arhitektura nije ostala samo unutar njenih granica, a proširila se i na određene krajeve naše regije – posebno na Istru, gdje i danas možemo primjetiti građevine koje svjedoče o ovom stilu i njegovom utjecaju na arhitektonsku baštinu. Prepoznatljivost venecijanskih građevina učinila je plavu prizmu, instaliranu u dvorištu škole umjetnosti, još istaknutijom kao neobičan, moderan i hrabar element. Kontrast između povijesne arhitekture i apstraktnog umjetničkog djela stvara jedinstvenu i uzbudljivu dinamiku koja privlači pažnju.

© 2024 UNA / UNLESS

Povodom prvog uključivanja škole Accademia di Belle Arti u venecijanski Bienalle, studio Una/Unless je u saradnji sa umetnicom Josèfe Ntjam u dvorište akademije postavio prizmatični paviljon u jarko plavoj boji. Iako na prvi pogled ova instalacija odudara od tradicionalne estetike same akademije, paviljon je zapravo izgrađen da komplementira simetričnosti zgrade i unutrašnjeg dvorišta, a s jedne strane je potpuno povezan s lođom. Reflektivna površina od koje je izgrađen pruža optičku iluziju sa strane koju paviljon prekriva. Prema opisu arhitekata, ovaj trokut izgleda kao da je u dvorište pao iz svemira, ili iz nebeskih virtulnih svjetova koje Josèfa Ntjam kreira u svojim radovima.

© 2024 UNA / UNLESS

Zbog specifičnog položaja u paviljon je moguće ući samo kroz akademiju,što osigurava posjetiteljima, makar i u prolazu, upoznavanje s njezinim radom. Unutra se nalazi izložba koja apstraktnoj instalaciji daje dodatni kontekst. Izložba Swell of spæc(i)es umjetnice Josèfe Ntjam prikazuje nadrealno okruženje inspirirano spojem dubokog oceana i svemira. Trokutna forma paviljona usmjerena je prema vodi Venecijanske lagune i moru iza nje, naglašavajući fokus izložbe na značaj oceana u našem planetarnom ekosistemu. Površina paviljona, izgrađena od high-tech membrane se nježno pomiče na vjetru, stvarajući dinamičan efekt koji podseća na gibanje vode kroz valove.

© 2024 UNA / UNLESS

Unutra, velika konveksna površina evocira odsustvo crkve koja je nekada tu stajala, a srušena je 1831. godine, tako što ocrtava njen originalni obris. Tu je skriven i veliki LED ekran koji uranja posjetitelja u nadrealistički swell of spæc(i)es ambijent. Ovaj prostor je nekada ispunjavala muzika crkvenog zbora, a sada će ponovo biti ispunjen muzikom zahvaljujući kompozicijama Fatime al Qadiri, koje će pratiti fragmenti naracije koji dolaze iz suspendiranih zvučnih skulptura koje podsjećaju na meduze.

© 2024 UNA / UNLESS

Paviljon je izgrađen od lokalno nabavljene drvene građe, zbog čega će ga nakon što se izložba završi moći rastaviti i reciklirati. Unutrašnji namještaj bit će doniran, dok će okvir za oblaganje biti vraćen dobavljaču na reciklažu i ponovnu upotrebu. Paviljon će ostati na svom mjestu tijekom trajanja Venice Arte Bienalle, koji se završava 24. studenog.