Kroz spontane fotografije najvećih zvijezda, Sofia Malamute odvela nas je iza kulisa pop kulture

Argentinska fotografkinja i redateljica Sofia Malamute koja radi u modnoj industriji od 2013. godine, surađujući s brendovima kao što su Chanel, Prada, Saint Laurent, Marc Jacobs, Ferragamo te publikacijama kao što su Vogue USA, Vogue Španjolska, Vogue Meksiko, Vogue Turska, i-D Magazine i drugi, u suradnji s IDEA izdavačkom kućom, izdala je knjigu Behind the Scenes koja je ukratko to što joj ime kaže – insiderski pregled mode i pop kulture zadnjih 10 godina, na jedan vrlo autentičan način. Razgovarala sam s njome

Moja prva simpatija bio je Lucky Luke. Hrabri kauboj nestašnog pramena čija je pojava, prvi put dosad u mom malom životu, uspjela preskočiti zid emocija rezerviranim samo za osobe stvarno prisutne oko mene. Hipnotizirano sam ga gledala u njegovim animiranim avanturama, sanjala i voljela. Nakon njega, prodorni pogled Patricka Swayzea u Prljavom plesu srušio je četvrti zid, i zauvijek zapečatio moj tip muškarca. Kako sam rasla, moje fascinacije prelazile su na osobe koje sam željela biti. Sve što je nosila Christina Aguilera htjela sam posjedovati, ispred ogledala sam se trudila plesati poput J.Lo, zamišljala se u spotovima Britney Spears i nosila pletenu narukvicu s imenom Briana Littrella oko ruke. Tek u nekoj retrospektivi shvaćam koliko su zvijezde, pojedinci koje nikad u životu nisam susrela, utjecali na moju percepciju lijepe vanjštine ili privlačnih osobina.  Prema istraživanju Johna Maltbyja i suradnika, slavne osobe simboliziraju ideale koje ljudi teže postići. Kažu kako naša opsesija zvijezdama proizlazi iz našeg infantilnog doba kada nam je svijet bio podijeljen u vrlo jednostavno shvatiljivu dualnost dobrog i zlog, lijepog i ružnog. Hrabri prinčevi koji sijeku šume da bi došli do svoje princeze ili spasili svijet, heroina koja se bori protiv zla. Tražimo nekoga hrabrog i lijepog kroz koga možemo posredno živjeti. Volimo se poistovjetiti s nekim tko se čini da vodi savršen život i pratiti promjene u tom životu kako bismo, na neki uvrnuti način, pronašli svoj put. Oni predstavljaju sliku uspjeha, ljepote, hrabrosti ili moralne snage, a ti parasocijalni odnosi koje stvorimo sa zvijezdama također su razlog zašto smo toliko razočarani kad neka celebrity osoba ne opravda naša očekivanja. No što je s druge strane? Prema studijama koje je vodio David Giles, slavne osobe često doživljavaju kognitivnu disonancu zbog potrebe da održavaju javnu sliku koja nije u skladu s njihovom stvarnom osobnošću. U nekim slučajevima, osjećaju da moraju stalno nositi “masku” koja se očekuje od njih, što može dovesti do osjećaja neautentičnosti i emocionalne iscrpljenosti, a u najgorim slučajevima suočavaju se s anksioznošću i stresom jer stalno osjećaju potrebu da zadovolje očekivanja obožavatelja i medija. Gubitak privatnosti dodatno doprinosi tom osjećaju pritiska, a sve to skupa može dovesti do narušavanja mentalnog zdravlja. Sjetimo se samo, nažalost, brojnih slučajeva dječjih zvijezda ili recentnog slučaja Liama Paynea. Zbog svih tih razloga, sradovi i projekti poput ovog, Sofije Malamute, čine mi se iznimno važni. Kako mi je rekla na početku našeg razgovora, voli zadržati svoje slike što sirovijima jer “želim staviti naglasak na tu unutarnju, iskonsku ljepotu tako da se publika osjeća bliže subjektu i situaciji”.  Njezine fotografije smanjuju ispoliranost slike koju javnost ima o zvijezdama, i na taj način pretvara u… pa ljude od krvi i mesa. Što često zaboravimo da jesu.

Fotografirati je počela u dobi od 14 godina u svom rodnom Buenos Airesu. Čim je završila srednju školu, počela je putovati svijetom fotografirajući; postupno surađujući s brendovima koji su joj dali pristup zvijezdama i okolinama koje malo tko ima. Cijelo to vrijeme, fotoaparat nikad nije micala iz ruke te je tako zabilježila i stvorila jedan predivan arhiv pop kulture. Zvijezde u svom prirodnijem i opuštenijem izdanju.“Smiješno je, nikada nisam to doživljavala kao opuštenu situaciju – naprotiv, biti iza kulisa je zapravo potpuna suprotnost. To je vrlo specifičan osjećaj i vrlo specifična vrsta adrenalina. Gužva je i previše stvari se događa u isto vrijeme, a ti se moraš pronaći usred tog kaosa, nositi se s tim i dati sve od sebe u vrlo kratkom vremenu. Osobno, obožavam to”, smije se opisujući mi kako su nastale fotografije specifičnog vizualnog stila.

“Sve fotografije prikazane u ovoj knjizi snimljene su mojim point & shoot fotoaparatom, a sav materijal je u analognom formatu. To je bila moja prva granica koju sam trebala prevazići unutar obrade slika kako bismo napravili ovu knjigu. Moje najveće inspiracije vezane uz ovaj tip fotografija bili su Terry Richardson i Juergen Teller, uz malo Williama Kleina, Roberta Franka, a ponekad čak i Willa McBridea, kako bih otišla još dalje”. Pitam je koliko općenito prilagođava svoj stil fotografije osobama ispred kamera. “U većini slučajeva kada fotografiram neku od svojih brojnih muza, to je suradnja u kojoj zajednički donosimo odluke kako bismo iz scenarija izvukli ono najbolje. Ovisi o situaciji. Uvijek nastojim zadržati integritet unutar svog rada, bez osuđivanja osobe koju fotografiram”. Kako bi dobila te autentične fotografije, kaže mi kako je bitno stvoriti odnos u kojem je jasno da pruženo povjerenje neće izigrati. Zbog sveprisutnosti paparazza, kojih ima više nego ikad u povijesti, teško je doći do situacije u kojoj zvijezde dopuste da netko otkine i dokumentira još jedan dijelić njihove intime. “Uvijek postoji međusobno povjerenje i prešutni  dogovor koji se mora izgraditi kako bi se stvorila atmosfera za kreiranje fotografije koja djeluje osobno. Magija se dogodi tek kada je veza stvarna. Obično slijedim svoju intuiciju i osjetim kada je pravi trenutak za dokumentiranje. Poštujem mjesto na kojem se nalazim i osobu koju portretiram, te poštujem naše vrijeme za upoznavanje kako bih shvatila možemo li se povezati za rad na spontanoj fotografiji. Ostalo je ono što vidite”, kaže mi.

Ono što ja vidim jesu fotografije zvijezda koje bi trebale dominirati u javnom prostoru. Možda bi stvorile mnogo manji jaz između njih stvarnih i naše percepcije o njima, jer trenutno se sa zvjezdanom scenom nalazimo u toksičnom odnosu. Idealiziramo ih i time namećemo nemoguće standarde, a zvijezde vrlo često te nametnute standarde i kritiku ne mogu podnijeti, pogotovo ako su mlađe dobi. Ne prihvaćam argument da su tražili slavu. Svatko ima pravo slijediti svoj san, bez da ga isto košta psihičkog zdravlja i u najgorem slučaju života.