Tri jednostavna pravila koja prakticiram za sređeniji život i stress-free svakodnevicu
Cilj? Olakšati život smanjenjem broja materijalnih predmeta oko nas. Znanost potvrđuje da to opušta (i to jako).
ANA MORALES25 listopada, 2024
Cilj? Olakšati život smanjenjem broja materijalnih predmeta oko nas. Znanost potvrđuje da to opušta (i to jako).
ANA MORALES25 listopada, 2024
Doći kući i vidjeti je urednu i čistu od stvari, što nije uvijek lako, jedna je od onih situacija koje me trenutno smire. Jednako kao što mi razina kortizola naglo poraste ako dođem kući i zateknem nered. Iako bi se moglo činiti kao neki specifični i osobni hit, istina je da važnost koju pridajemo redu u domu na našoj ljestvici prioriteta nije ista za svakoga. Potvrđeno je da smanjenje broja vizualnih podražaja smiruje mozak svake osobe (uredne ili ne). Zato ćemo isto postići smanjenjem broja materijalnih predmeta, kako zbog neposrednog učinka koji taj materijalni minimalizam ima na oko, tako i zbog poruke smirenosti koju šalje neposjedovanje viška stvari.
Psiholog José Elías to jednostavno objašnjava: “Imati mnogo stvari oko nas služi samo tome da brinemo o njihovom posjedovanju i održavanju čistoće i dobrog stanja. Tibetanski lame kažu da je ‘prvi uzrok brige ljudskog bića posjedovanje stvari, a drugi želja da ih se zadrži’. I jedno i drugo nas stresira”. Psihologinja Pilar Guerra dodatno pojašnjava što naš mozak percipira kada postoji višak stvari. “Stres je odgovor ljudskog bića na pojavu jednog ili više podražaja. Suočeni s većim brojem podražaja, veća je vjerojatnost osjećaja tjeskobe ili anksioznosti jer je potrebno više napora za upravljanje emocijama. Biti okružen s malo stvari i odabrati samo one predmete koji su nam potrebni smanjuje preopterećenost zbog stalnog kontakta s njima, razmatranja njihove funkcionalnosti, korisnosti ili beskorisnosti. Stoga nam to omogućuje da se nađemo u okruženju bez neugodnosti i problema”.
Kao osobi kojoj red i minimalizam donose mir pronašla sam se u svemu što preporučuju Joshua Fields Millburn i Ryan Nicodemus. Sjećate ih se, tvorci bloga The Minimalists i protagonisti istoimenog svojevremeno hit Netflix dokumentarca. Usred izmjene garderobe i dana provedenih kod kuće (klasična jesen), pokušavam pronaći jednostavna pravila da si sve olakšam pa mi se činilo kao odlična ideja baciti pogled na njihovu knjigu Minimalist Rulebook. Rules for living with less. Među svim njihovim preporukama postoje tri koje već prakticiram zbog njihove jednostavnosti i učinkovitosti.
Priznajem da mi nije lako primijeniti poznato pravilo Marie Kondo o analiziranju kako se osjećate uz svaki predmet kako biste odlučili hoćete li ga se riješiti. Ono koje predlažu Millburn i Nicodemus za mene je pragmatičnije i učinkovitije. Sastoji se od analize je li taj predmet ili odjevni komad koji zauzima prostor korišten ili nošen u posljednjih 90 dana, te pitanja hoćete li ga koristiti u sljedećih 90 dana. Ako je odgovor ‘ne’, čini se očitim da je najrazumnije riješiti ga se. Štoviše, kako stručnjaci kažu, ova je igra posebno korisna jer razmišljajući 90 dana unaprijed (i unatrag) pokrivate praktički sva godišnja doba, što je ključno pri sređivanju garderobe. Ako niste nosili džemper tri mjeseca prije i ne planirate ga nositi u sljedeća tri mjeseca, jasno je da ga nećete nositi bilo kad kroz godinu (ili u bilo kojem godišnjem dobu).
Zvuči čudno, ali iznimno je praktično. Riječ je o pristupu predmetu koji razmatrate zadržati ili baciti: “Kad bi spontano izgorio, bi li mi laknulo?”. Odgovor se čini očitim. “Ako je ‘da’, dajte si dopuštenje da ga se riješite”, kažu. Štoviše, ovo pravilo vrijedi ne samo za materijalne stvari nego i za sav onaj digitalni višak koji nakupljamo na mobitelu i računalu u obliku fotografija, e-pošte ili aplikacija. “To nam pomaže razumjeti što je vrijedno”, dodaju tvorci ovog pokreta. I doista, prolazeći kroz svoj ormar i ladice, shvatila sam da postoje razne stvari (punjači koji ne rade, kabeli, stare majice koje čuvam kao rezervu i ‘za svaki slučaj’…) koje mi ne bi nedostajale kad bi jednostavno – nestale.
Još jedna preporuka koja se na prvi pogled može činiti teškom za razumjeti, ali ima svu logiku svijeta. “Za svaki slučaj” su prema stručnjacima za uređenje doma “tri najopasnije riječi. One nas potiču da skladištimo smeće kao da je esencijalno”, kažu otvoreno. A da bismo bolje razlikovali “svaki slučaj” od onih koje ne bismo trebali baciti, stvarima koje skladištimo samo za određene situacije, njih nazivaju ‘samo za prigodu’ i odnose se, primjerice, na onu malu zalihu koju stvaramo kod kuće kupujući određene stvari u većim količinama, a koje su uvijek potrebne, poput toaletnog papira ili sapuna za ruke. Ključ je u razlikovanju onoga što čuvamo ‘za svaki slučaj’ od onoga što kupujemo ‘za kad nam zatreba’.