Jean Paul Gaultier i Ludovic de Saint Sernin u ekskluzivnom razgovoru za Vogue

Ludovic de Saint Sernin bit će osmi gostujući dizajner Jeana Paula Gaultiera. On je također i najmlađi. Kada je rođen, 1990. godine, modni enfant terrible, tada star oko 38 godina, predstavio je svoju raskošnu kolekciju „Adam and Eve, Rastas Aujourd’hui“, koja je prikazivala muške i ženske modele koji su hodali kao parovi; a među njima su bile Helena Christensen i Rossy de Palma u šarenim odijelima, cvjetnoj korzetiranoj odjeći i kreacijama za noćne klubove. Bilo je tu humora, performansa i aluzija na razini koju rijetko vidimo danas.

De Saint Sernin, koji je pokrenuo vlastiti brend 2017. godine i prošle godine vodio Ann Demeulemeester za jednu sezonu, dizajnira iz provokativne perspektive. Njegov nekonvencionalan pristup spolu i seksualnosti rezultira odjećom koja je ponekad minimalistička, ponekad glamurozna, a često otkriva tijelo. Lako je zamisliti ga kako istražuje kultne kreacije Jeana-Paula Gaultiera. Ovo će biti njegov prvi iskorak u svijet haute couturea, a iako će proljetna revija biti održana tek u siječnju, opsežne pripreme objašnjavaju zašto preskače tjedan mode.

U ekskluzivnom razgovoru za Vogue iz sjedišta Jeana Paula Gaultiera, dizajneri su s lakoćom prihvatili generacijske razlike među sobom, zračeći opuštenošću koja sugerira zajednički način razmišljanja—bilo da se osvrću na prošlost ili gledaju prema budućnosti.

Jean Paul, kako ste otkrili Ludovicov rad?

Poznavao sam samo njegov rad, ali ne i njega osobno. Uvijek me zanima što rade novi dizajneri. Sjećam se da sam bio vrlo iznenađen kad sam vidio jednu od njegovih prvih kolekcija, jer je u njegovom radu s muškom modom postojala ta smjela nota. Sviđa mi se što unosi provokaciju, ali na način koji je istovremeno zanimljiv, lijep i upečatljiv. Tada sam pomislio: “Ovaj će biti dobar.”

I Ludovic, kakav je osjećaj znati da ste na radaru gospoda Gaultiera?

Mislim da je to nevjerojatno. Prvi put smo se sreli uživo iza pozornice na koncertu Dua Lipe. Bili smo kao dvije djevojke koje uživaju u fantastičnom koncertu. Rekao sam mu koliko ga cijenim, i odmah smo ostvarili nevjerojatnu povezanost. Ono što mi je najdraže u modi jest to što odrastate gledajući ikone i crpeći inspiraciju iz njih, a onda jednog dana upoznate tu osobu i počnete raditi zajedno! To je najnevjerojatniji osjećaj—znati da smo u tome zajedno i da imam njegovu podršku.

Kada ste počeli razgovarati o projektu?

Imali smo divan ručak prije ljeta i vodili sjajan razgovor. To mi je ulilo povjerenje da mogu ostvariti ovaj cilj i da je ova nevjerojatna modna kuća mjesto gdje mogu dati svoj doprinos.

Kako se proces zapravo odvija? Ludovic, jeste li već počeli?

Da, jesam. Bio sam jako uzbuđen kad smo potvrdili da će se to dogoditi, pa sam odmah počeo skicirati. Volim crtati i uvijek si uzmem dovoljno vremena da se posvetim tome. Uživam u tome da se potpuno unesem u kreativni proces. Puno sam istraživao, a onda, jednog dana dok sam bio kod kuće i skicirao, pomislio sam: ‘Znam kako to želim napraviti.’ To je najbolji osjećaj, kada osjetiš ono uzbuđenje kao: ‘Ovo će zaživjeti, ovo je priča koju želim ispričati.’ U srpnju sam predao skice ateljeu i sada već vidimo prvih 12 kreacija.

Je li to, smijem li pitati, djelomično razlog zašto ste odlučili ne organizirati reviju ove sezone?

LdSS: Mislim da sam želio dati najbolje od sebe. To je povezano s onim što smo radili za ovu sezonu. Ipak, postoji i kolekcija [Ludovic de Saint Sernin], i jako sam uzbuđen jer je to za mene nešto potpuno novo; isprobavam nove pristupe.

Jean Paul, sada nakon osam gostujućih dizajnera, biste li rekli da ovaj koncept funkcionira?

Iskreno, da. Definitivno funkcionira. Kada sam otišao, rekao sam da želim da kuća nastavi bez mene. No, pitanje je bilo: kojeg dizajnera odabrati? Ova ideja postoji u mojoj glavi već dugo. Sjećam se kad je Christian Lacroix napustio Jean Patou [1987.]. Pomislio sam da bi trebao postojati jedan dizajner za svaku kolekciju. Otišao sam tamo kao asistent 1972. godine i predložio tu ideju: možda Vivienne Westwood, Romeo Gigli—ljudi tog vremena. I znate kako su reagirali, na francuski način: “Preskupo.” U svakom slučaju, nakon toga sam zadržao tu ideju jer vam daje različite interpretacije, evoluciju.

Jean Paul Gaultier, spring 2022 couture by Glenn Martens. Photo: Arnaud Lajeunie / Courtesy of Jean Paul Gaultier

Mislim da se to može ostvariti samo u kući koja ima tako prepoznatljive kodove. Potrebno je imati povijest kako bi dizajneri mogli zaista razumjeti brend, ali istovremeno je važno pružiti dovoljno prostora za igru i kreativnost.

JPG: Točno. Možda je ta ideja bila pretenciozna, ali zbilja je san raditi s nekim tko ima izraženu osobnost. Ludovic će nastaviti raditi ono što već radi, ali sada u okviru Gaultierovog svijeta.

Da imate priliku za jednokratni angažman, koju biste kuću odabrali?

JPG: Volio bih to učiniti za Saint Laurent. Sada je prekasno. Ali čak i Chanel bi bila opcija. Važno je imati nešto što već nosi određenu poruku. Sada je zanimljivo promatrati kako se različiti univerzumi spajaju.

Ludovic, koja su vaša prva sjećanja na Jeana Paula Gaultiera?

Mislim da su moja prva sjećanja vezana uz parfemske reklame. Odrastao sam s mišlju: „WOW, to je netko tko zna ispričati priču.“ Moda postaje dio kulture. Ono što najviše cijenim kod Jeana Paula je to što je on ne samo dizajner, već i značajan dio kulture, pop kulture, što je sudjelovao u stvarima u koje je vjerovao. Iskoristio je svoj glas. Mislim da danas mogu učiniti isto samo zato što je on to učinio prije mene. Otkriti da možete biti svoji u modi, imati svoj glas, jedinstvenost i biti ponosni na to, to je zaista važno. On je izgradio zajednicu oko sebe mnogo prije nego što su Instagram i društvene mreže postali popularni.

To je dobar zaključak.

LdSS: Zaista je zanimljivo izgraditi takvu povezanost, on je lice svoje marke i ima izravnu komunikaciju s ljudima. Dok smo bili vani, ljudi su mu jednostavno prilazili kao da ga poznaju. Mislim da je to vrlo velikodušan način pristupanja ulozi modnog dizajnera. Pokušavam učiniti isto; nastojim oponašati taj osjećaj. Smatram da imamo mnogo toga zajedničkog.

Jean Paul Gaultier, fall 2021 couture by Chitose Abe. Photo: Alessandro Lucioni / Gorunway.com

Jean Paul, otkriva li vam svaki dizajner nešto novo?

Definitivno, da. Sacai je japanski brend, pa naravno da ona donosi nešto drugačije. Uzimala je neke od mojih stvari i dekonstruirala ih. Glenn Martens je stvorio prekrasnu kolekciju, ali bila je stroža. Svaki dizajner donosi svoju jedinstvenu viziju, baš kao što će i Ludovic donijeti nešto novo.

Jeste li već podijelili skice?

LdSS: Ne…

JPG: I tako je bolje. Želim biti iznenađen. Da sam radio za gospodina Saint Laurenta i da je on bio prisutan, osjećao bih se slomljeno, mislio bih: ‘Bože, ne mogu ovo napraviti, možda mu se to neće svidjeti,’ umjesto da razmišljam o svom vlastitom pogledu na njegov stil. Želim da se osjeća slobodno i da vjeruje u sebe.

Ludovic, sada isprobavate ruku i na visokoj modi.

Volim raditi s ateljeom. Obožavam ručno izrađivati komade i cijenim cijeli zanat. Ova strast traje još od vremena kada sam bio u Balmainu s Olivierom [Rousteingom]. Modna revija će biti nevjerojatno uzbudljiva; već mogu to vizualizirati i maštati o tome. Osim toga, znaš da će to nositi nevjerojatni ljudi. Ovi komadi će zaživjeti, inspirirati i postati dio povijesti kuće. Također, stvaranje custom komada za zvijezde  je izuzetno uzbudljivo. Već imam jednu takvu ideju na umu; to je moj cilj koji manifestiram za nakon revije.

Kada razmišljam o preklapanju između vas i Jean Paula, a posebno zašto vas je privukao Ludovicov rad, mislim da dijelite sličan pogled na tijelo. Što je obojici privlačno u nečemu što se čini subverzivnim, pomalo fetišističkim?

Stariji sam od njega, pa su moji razlozi drugačiji. Kada sam prvi put vidio korzet svoje bake, nisam znao što je to. Boja kože, saten, vezivanje. Ispričala mi je kako je uzimala malo octa da bi smanjila trbuh i imala manji struk, i to mi je ostalo u sjećanju. Sjećam se jednog mjuzikla u New Yorku smještenog u 1920-ima ili 30-ima, gdje su svi nosili donje rublje boje lososa. [Promatrao sam] mlade djevojke kako uživaju u tome, i pomislio sam: ‘Možda je dobra ideja napraviti haljinu od grudnjaka ili korzeta.’ Kada kreirate, morate biti odraz onoga što se zbiva i onoga što ljudi žele. Nisam želio da pate, ali to je također bio trenutak nakon uniseks odijevanja, htio sam iznova predstaviti oblik žene. Beatrice Dalle i Madonna su to željele nositi.

Ludovic, palo mi je na pamet da možda manifestirate Madonnu za ovo…

LdSS: Možda i jesam. Jeste li primijetili da sada imam plavu kosu? Zanimljivo je da je Jean Paul postao poznat po korzetu, a ja po svojim gaćicama s rupicama. Vrlo brzo smo pronašli komad koji je bio odmah prepoznatljiv, od kojeg smo oboje mogli izgraditi cijeli svijet. To je proizašlo iz iskrene strasti da izrazimo modu na nov i drugačiji način. Prvotno sam studirao žensku modu i mislio sam da ću se isključivo time baviti. Međutim, shvatio sam da moda može biti i osobna priča, što je za mene bio ogroman proboj. Odlučio sam da će moja prva kolekcija biti dečki u ženskoj odjeći—ali da to ne izgleda kao da se preoblače. Oni su zapravo bili uvjerljivi u tim komadima, što je inspiriralo i muškarce i žene da nose iste komade. Tako da sigurno slijedim Jean Paulovu perspektivu.

JPG: Suknja za muškarce. Pokušao sam ih dizajnirati na način da budu muške, ali to je ipak nešto što nosi pomalo ženski prizvuk.

LdSS: Mislim da je to povezano s time kako smo tada doživljavali rodne podjele. Iz mog iskustva, odrastao sam u pomalo konzervativno 16. arondismanu. I uvijek sam razmišljao: “Ali ova tipična muška odjeća ne pristaje mojoj silueti, a želim pokazati svoje tijelo.” Sva odjeća koja mi se kao tinejdžeru zbilja sviđala nosile su žene kojima sam se divio. No smjestiti ih na muškarca natjeralo me na pomisao: “Wow, nisam znao da i može izgledati tako dobro.”

Ludovic, mislite li da će to definirati i vaše kolekcije u budućnosti?

Zanimljivo je jer sam počeo raditi na trenutnoj kolekciji prije nego što sam znao da ću raditi visoku modu u siječnju. No sada radim na oboje istovremeno. I gledam mnogo Gaultierove povijesti. Pitam se hoće li ljudi pokušati vidjeti sličnosti. Kada uđete u drugu kuću, učite drugačiji način gledanja na odjeću, konstrukciju odjevnih predmeta, razmišljanje o uzorcima koji su jedinstveni za Jeana Paula. I to će zasigurno utjecati na to kako ću raditi u budućnosti, bilo da to znam ili ne.

Ann Demeulemeester, fall 2023 ready-to-wear Photo: Filippo Fior / Gorunway.com

Između vašeg vremena u Ann Demeulemeester i sada u Jean Paul Gaultier, premošćujete dvije potpuno različite estetike.

Da, mislim da imam svoj pogled. Odrastao sam obožavajući modu i ove kuće poznajem napamet. Kada mogu doći do arhive, isprobati odjeću i vidjeti kako se osjećam, brzo to shvatim i ulazim u to s iskrenom strašću. Želim odati počast tome. Bilo da se radi o Ann ili Jean Paulu, način na koji to vidim je: „Što bi oni radili danas da su u mojim godinama i s vremenom kroz koje trenutno prolazimo?“

Možete li nam dati hint?

Ne, ne, ne! Postoji nešto što ne mogu vjerovati da još nitko nije iskoristio kao referencu. To je za mene, kao Francuza, važna referenca. I zaista se radujem tome.

Jeste li stvarno postali plavušan samo za ovaj trenutak?

LdSS: Htio sam imati plavu kosu do trenutka kada smo snimali zajedno. Počeo sam prije dva mjeseca, a plavušan sam već tjedan ili dva.

JPG: Kako se osjećaš s plavom kosom?

LdSS: Obožavam to. Puno sam radio, pa se još nisam zabavljao. Ali nadam se da hoću.

Vogue.com