Ekskluzivno za Vogue Adria: Zavirili smo u postav nove izložbe Marine Mesar

Prije nešto više od tri mjeseca razgovarala sam s Marinom Mesar OKO o njezinoj izložbi u Japanu, o stvaranju, umjetnosti, karijeri kod kuće i u inozemstvu. Nakon iskustva na drugom kraju svijeta, Marina se vraća kući i otvara novu, umjetničku sezonu u galeriji Trotoar svojom novom izložbom Dear Diary… Layers of Dreams na kojoj će prikazati nešto posve drugačije od onoga na što smo od nje navikli.

U Zagrebu je zadnji put izlagala prije sedam godina. Iako je poznata kao umjetnica koja brzo stvara, čiji radovi nastaju strastvenom brzinom, ipak su ove dvije zagrebačke izložbe udaljene jedna od druge više godina. Kako se to desilo, zanimalo me? Što nisu postojale prilike ili se jednostavno tako posložilo? Marina je odmah pojasnila da ona radi svaki dan, sedam dana u tjednu, no projekti joj se samo redaju i kada završi s jednim, drugi je već započeo, i godine prolete. Počeci i završeci se nerijetko preklapaju. – Taman kada završim s jednim zapravo paralelno već radim još jedan… Ovo me podsjetilo na jednu situaciju iz srednje škole. Na satu crtanja sam mrljala po radovima i na kraju mi je profesor zaključio dobar (3) za kraj polugodišta i tek kada sam krenula u školu sljedeće godine i dobila novog profesora koji me je već na prvom satu natjerao da svaki sat mijenjam papir na kojemu crtam, shvatila sam da ja zapravo brzo crtam i da ne smijem ostati na jednom, istom radu predugo. Taj profesor je to odmah prepoznao, poticao me i na kraju zaključio ocjenu odličan (5) jer su mi takvi i radovi bili. Ovo je dobra lekcija, pomislila sam, znati kada je kraj, kada treba preći na novu stvar. Ako se predugo zadržimo na nečemu, možemo to i upropastiti. Iako svi slavimo novu godinu, novi počeci se dešavaju dva puta godišnje, barem nama umjetnicima: 1. siječnja i u rujnu kada počinje nova kulturno-umjetnička sezona. Ona kalendarska i ona koja starta nakon ljeta, kada napunimo baterije i puni smo elana.

Photo: Damir Žižić

Tijekom našeg prošlog razgovora Marina mi je otkrila svoju novu strast; slikanje na svili, taknini; otkriva nove medije, izlazi iz okvira papira i zida. – Svila i saten su odlični mediji, svakako ću ih koristiti u budućnosti. Zanimljivo je kombinirati kolažiranje, originalne crteže i klasično slikarstvo. Dosta stvari se događa i unutar gaminga i digitalnih crteža tako da ću tek vidjeti što će se sve odviti u budućnosti. Svakako me veseli sve što će novo nastati i koliko ću još novih stvari naučiti putem.

Kada smo kod novih stvari, novih učenja, izložba koja se 27. rujna otvara u Trotoaru prikazuje njezine radove u posve novom, drugačijem svjetlu. Marina se odmakla od standardnog izraza i zanimalo me je što je uzrokovalo promjenu i o kakvoj je promjeni zapravo riječ? Oduvijek sam crtala životinje i iza njih skrivala neka dublja značenja i simbole. Crtat ću ih do kraja života, samo je bilo vrijeme da počnem javno pokazivati druge radove koji likovnim stilom idu u drugačijem, posve novom smjeru. Trotoar je nova galerija u Zagrebu i bilo mi je logično da nove radove pokažem u novoj galeriji. Fali nam privatnih galerija tako da je umjetnička scena s ovom dobila jedan poticaj i “boost” što je svakako pozitivna stvar i za ostale aktere na sceni poput Laube i galerije Kranjčar. Promjene su dobre, promjene nas tjeraju naprijed.

Odrastajući unutar klasičnih urbanih kultura kao što su skateboarding i street art na Marinu je oduvijek utjecala popularna kultura ili kako ona sama to zove jednostavno – život. Cijeli život ima iste prijatelje, svi su oni izrasli iz svih mogućih grana urbanih i uličnih umjetnosti i samim time su zadržali prilično mladi duh. Simpatična mi je pomisao kako smo svi odrasli i kako nam je nešto što je bila tinejdžerska ljubav postao život, posao. Jako sam ponosna na svoje prijatelje, veseli me što svi skupa rastemo. Zato mislim da nikada nećemo ostarjeti, barem ne duhom. S obzirom na to da je njezina tinejdžerska ljubav postala poziv, zvanje, zanimalo me što još nije isprobala u svome radu, a silno bi htjela, i zašto? Skulpture i digitalni svijet. To je ono što me jako zanima, a nisam imala prilike s time s baviti. Oduvijek sam voljela video igrice, gaming je sastavni dio mog života otkad znam za sebe tako da mi je logično da jednom krenem i u tom smjeru. Najbitnije je da nikada ne bude dosadno, što god da radim.

Iako voli promjene i tjera sebe do krajnjih granica, Marina ipak bira sigurnost ispred promjene. – Navijam za sigurnost, ali nekako ispada da stalno idem prema promjenama. Vjerojatno se radi o spoju kontradiktornih dijelova osobnosti. Zapravo, ne volim promjene, imam istu rutinu svaki dan; isto mjesto gdje pijem kavu i slične rituale. A onda mi opet sve tako brzo dosadi da stalno radim nešto novo i tjeram se na neke nove stvari, putovanja i eksperimente u radu. Ipak ističe da je zahvalna na tom svom vječno znatiželjnom mozgu jer ju puni ogromnom energijom s jedne strane, a s druge govori da se mora posvetiti svojem zdravlju, postići balans između jurenja okolo i mira koje tijelo treba. Ravnoteža je sve. Iako multitaska i zatrpana je obavezama, dekompresiju postiže čitanjem, a slušanjem audioknjiga postiže mir koji joj je neophodan dok slika i crta. Vjerojatno bih od toliko tišine u ateljeu, a u kojem sam svaki dan, moj “overthinking” mozak otišao u tko zna kakvim sve smjerovima.

Photo: Damir Žižić

Zavirili smo u galeriju, radovi su stvarno nešto novo i drugačije, izložba će biti pravo iznenađenje, prikazuje ono osobno iza njezinog umjetničkog imena OKO. Novi radovi prikazuju malu Marinu, prije nego je postala OKO, no kontekst ćemo saznati (spoznati?) na otvorenju. No što još radi? Radim tri velika projekta paralelno. Jedan je vezan za Berlin, jedan za London, a jedan za gaming industriju. To je sve što smijem otkriti. A sada, idem popit čašu vode, udahnuti i probati sabrati misli prije nego odjurim toliko dalje, da će mi se noge saplesti.

Photo: Damir Žižić

Izložba se otvara 27. rujna u 19 sati, vidimo se u zagrebačkom Trotoaru.