Četvrta sezona Emily in Paris nije ispunila moja (niska) očekivanja

Nakon četiri sezone, mislim da nam je jasno da seriju Emily u Parizu ne gledamo zbog fantastične priče i razrađenih likova, već zbog drame, sanjivih prikaza Francuske i, naravno, uzbudljivih modnih kombinacija (jednostavno nikad ne znamo što očekivati). Iako ju je kreirao Darren Star, redatelj serije Sex And The City, ova serija ipak ne doseže razinu kultnog klasika. Dobri elementi često su zasjenjeni prebrzom radnjom i nerazvijenim likovima, što je vidljivo i u najnovijim epizodama.

Nažalost, četvrta sezona ne samo da zadržava brzi tempo prethodnih sezona, već djeluje još ubrzanije. Kao da su tvorci serije previše ozbiljno shvatili činjenicu da zbog društvenih mreža danas imamo kraći raspon pažnje, jer događaji na ekranu djeluju izuzetno kratko i sve se mijenja prebrzo, kao da listate reels, a ne gledate seriju. Radnja se ovaj put odvija u Parizu i Rimu, ali i u francuskim Alpama, a vremenski okvir nije baš najjasniji s obzirom na to da u jednoj epizodi vidimo cvijeće u punom cvatu, dok u drugoj slave Božić. Netflixova odluka da sezonu podijeli na dva dijela stvorila je iluziju protoka vremena, ali skok od skijanja u gradiću Megève do kratkih hlača u Rimu samo dvije epizode kasnije ipak je neprirodan. Ova sezona u 10 epizoda pokriva radnju koja bi lagano ispunila nekadašnju normu od 20 epizoda.

STEPHANIE BRANCHU/NETFLIX © 2024

Ljubav je u zraku

Love is in the Air bio je slogan kampanje kojom je sezona započela, a do kraja shvaćamo da ne samo da je ljubav u zraku, već su ljubavne afere dosegle granice ludila. Od početka serije, uvijek postoji barem jedan ljubavni trokut, koji je važan dio drame i pokretač radnje, no u ovoj sezoni to je naraslo na potpuno novu razinu – čini se da Emily u svakoj epizodi ima novog partnera (koji je ljubav njenog života), a isto je i s ostalim likovima. Mindy, Camille, Gabriel… Svi su u svojevrsnom ljubavnom trokutu, a kod nekih je to čak četverokut, ili u Sylvienom slučaju, otvoreni brak. Scenaristi su možda previše forsirali ljubavne dileme, jer je došlo do točke kad više nisam mogla pratiti tko je s kim; nakratko bih otišla po čašu vode, a kad bih se vratila, na ekranu bi me već dočekao novi par.

Na kraju prve polovice sezone, koja je izašla u kolovozu, bila sam prilično iznenađena zašto Emily nije odabrala Alfieja, a sudeći prema komentarima na Instagram profilu serije, nisam jedina. Međutim, njene se ljubavne opcije stalno mijenjaju, tako da je postalo gotovo besmisleno raspravljati o tome.

Instagram @emilyinparis

Gore od toga što ni sami kreatori ne znaju kojem paru da se posvete, je činjenica da niti jedan aspekt radnje ne pogađa niti jednog od likova. Istina, s nevjerojatno brzom radnjom, likovi uopće nemaju vremena obraditi slomljena srca i apsolutno traumatične događaje, ali njihova nonšalantnost čini da sve što se događa djeluje neozbiljno. Naljute se, a dvije minute kasnije sve je opet po starom. Prekinu, a već u sljedećoj epizodi ponovno se drže za ruke. Uspješni su, ali sve što su izgradili propadne – ne brinite, jer im se u sljedećoj epizodi sve opet vrati. Likovi prolaze kroz velike životne promjene kao da nisu ništa, jednostavno ih otresu i nastave dalje s poslom. Zbog toga se ne možemo vezati ni za jedan dio radnje, jer će neminovno potonuti u zaborav, i to vjerojatno već u sljedećoj epizodi.

Jedina stvar za koju se možemo vezati je svačija opsjednutost s Emily. Razumijem, radi se o iznimno lijepoj djevojci koja je sjajna u svom poslu, ali kako je moguće da zbog toga gotovo svi zanemaruju njezine velike mane, egocentričnost i razmaženost? Apsolutna definicija pretty priviledge. Na pola sezone Gabriel prolazi kroz zaista emocionalno težak period, ali gotovo da nema nikakvu reakciju na to. Jedini put kad kod njega vidimo bilo kakve emocije je kada je u pitanju Emily. Njegov izljev emocija na francuskom možda je i najbolji trenutak ove sezone, jer jedini djeluje prirodno i stvarno, a ujedno je i prikaz onoga što bi ova serija mogla biti, kada ne bi bila raspršena na sve strane. Publika voli napetost i dramu, a toga u ovoj sezoni jednostavno nema, što je uglavnom rezultat previše događaja i premalo razvoja radnje.

Instagram @emilyinparis

Dolazak novih likova

Kao da ih već nema dovoljno, druga polovica četvrte sezone donijela nam je nove likove: Marcella i Genevieve. O Marcellu nema mnogo toga za reći. Njegov lik prati standard Emilynih simpatija; konvencionalno privlačan muškarac opsjednut njom. Pokušavam smisliti još neki atribut koji bih mu mogla pripisati, ali njegov je lik toliko nedorađen da mi ništa ne pada na pamet. Možda to da ima kul naglasak? Kad bolje razmislim, sudeći prema tempu ove sezone, možda je uzaludno trošiti riječi na opis njegovog karaktera, jer postoji velika mogućnost da ga već u prvoj sljedećoj epizodi neće biti.

Genevieve je, s druge strane, nešto zanimljivija. Ona je kći Sylvijina muža, koja dolazi iz New Yorka i useljava se u njihov dom u Parizu. Kako bi se što prije riješila gužve u stanu, Sylvie joj nudi posao u agenciji. Genevieve je jako slična Emily, jer je ambiciozna, luckasta, stereotipna mlada Amerikanka. Međutim, ona ima jednu prednost u odnosu na Emily – govori francuski. Njih dvije se odmah sprijatelje, ali ubrzo postaje jasno da se Genevieve možda malo previše divi Emily. Želi sve što Emily ima, a to je dovodi na sklizak teren zbog kojeg na kraju doživljava neugodan trenutak koji podsjeća na Angelinu Jolie i Boba Thorntona na crvenom tepihu 2000-ih. No, njezini usponi i padovi zabavili su me i dali mi uvid u to što bi Emilyn lik mogao biti, da nema imunitet glavnog lika.

GIULIA PARMIGIANI/NETFLIX © 2024

Mindyna pjevačka karijera je sporedna priča koja sa mnom jednostavno ne rezonira. S Eurosongom i nastupima, ponekad mi se čini kao potpuno druga serija, koja sama ne bi uspjela. Međutim, ono što mi se jako sviđa je odnos između Minde i Emily, jer bezuvjetno podržavaju jedna drugu. U tom smislu, ova serija zaista stavlja naglasak na podršku među ženama. Vidimo da Emily stvarno brine o svojim odnosima s drugim ženama, posebno s Camille, a bilo je osvježavajuće napokon vidjeti kako se slaže sa Sylvie.

Nije da gledanje četvrte sezone Emily u Parizu nije bilo ugodno, posebno za one koji su već zagrizli u priču, jer je serija prilično dobra za opuštanje i odmor. Ipak, mislim da pati zbog previše sadržaja, gdje bi zapravo mogla profitirati od fokusa na određene aspekte u kojima je jaka i koje obožavatelji stvarno vole. Ostaje nam samo nadati se da će se u sljedećoj sezoni redatelji odlučiti usporiti, ali i nagađati u kojem će se europskom glavnom gradu radnja odvijati.