Queer filmovi koje gledamo prije Pridea u Beogradu

U povijesti filma, i povijesti općenito, queer osobe i njihovi odnosi često su bili marginalizirani, a njihova zastupljenost bila je gotovo nepostojeća u masovnim medijima. Kada je i bila prisutna, često je bila prikazana na podrugljiv ili pogrešan način, što je dodatno doprinosilo stereotipima i stigmatizaciji. Na primjer, film The Boys in the Band (1970.), iako je pionir u portretiranju queer likova, često je kritiziran zbog prikazivanja gay zajednice kroz prizmu patoloških stereotipa i negativnih predrasuda. Ova vrsta prikazivanja pridonijela je perpetuiranju negativnih slika i nerazumijevanja queer iskustava.

Srećom, posljednjih desetljeća došlo je do značajnih promjena u načinu na koji se queer osobe i njihove priče predstavljaju na velikom platnu. Film Brokeback Mountain (2005.), iako ni on nije savršen i susreo se s određenom vrstom kritika, mi je zaista jedan od omiljenih filmova ikada. Ova dirljiva priča o ljubavi dvojice muškaraca koji su zbog društvenih ograničenja prisiljeni živjeti teškim i, može se reći, lažnim životima, napravila je svojevrsnu prekretnicu u prikazivanju dubine queer ljubavi na velikom platnu.

Call Me by Your Name (2017.) jedan je od onih filmova koje gledam kad se želim dobro nasmijati uz prekrasne snimke sjeverne Italije (iako mislim da bi Armie Hammer trebao biti zauvijek otkazan!).

Međutim, nije svaki film koji se bavi queer temama uspio obraditi temu na pravi način. Blue Is the Warmest Color (2013.), unatoč tome što je u početku doživio veliki uspjeh, suočio se sa značajnim kritikama zbog načina na koji je snimljen i prikazan. Kritičari su istaknuli da film ima problematičan pristup intimnim scenama te da je u velikoj mjeri izrabljivački prema glavnim glumicama, što je potvrdila i jedna od njih Léa Seydoux rekavši da joj je bilo izuzetno neugodno na setu filma, da je doživjela nasilje od redatelja te da je bila prisiljena snimati određene scene. Ovaj aspekt naglašava kako čak i filmovi koji su namijenjeni prikazivanju queer iskustava mogu na kraju doprinijeti problemima ako autori nisu dovoljno educirani o takvim temama ili su naprosto samo dovoljno arogantni da se usprkos tome ipak odluče na pokušaj interpretacije queer narativa.

U iščekivanju Belgrade Pridea, koji će se održati u subotu, 7. rujna, donosimo preporuke za filmove koji se bave queer temama, a koje bi svi trebali pogledati.

My Own Private Idaho (1991.)

Režija: Gus Van Sant

Priča prati dvojicu prijatelja, Mikea Watersa i Scotta Favora, koje glume River Phoenix i Keanu Reeves, dok kreću na putovanje osobnog otkrivanja koje ih vodi od Portlanda u Oregonu do Mikeovog rodnog grada Idaha, a zatim u Rim u potrazi za Mikeovom majkom. Film se smatra značajnim unutar New Queer Cinema, pokreta nezavisnog filma s queer temama iz ranih 1990-ih godina. Od svog izlaska stekao je popularnost i postao kultni klasik, posebno među LGBT publikom. Film je poznat po svojoj temi, koja je tada bila tabu, i avangardnom stilu.

My own private Idaho

The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert (1994)

Režija: Stephan Elliott

Radnja filma prati dvije drag kraljice koje glume Hugo Weaving i Guy Pearce, te transrodnu ženu koju glumi Terence Stamp, dok putuju australskom pustinjom od Sydneya do Alice Springsa u turističkom autobusu koji su nazvali “Priscilla”. Na putu susreću različite skupine i pojedince.

Film je bio iznenađujući svjetski hit, a njegov pozitivan prikaz LGBT osoba pomogao je predstaviti LGBT teme mainstream publici. Dobio je iznimno pozitivne kritike i osvojio Oscara za najbolju kostimografiju na 67. dodjeli nagrada. Prikazan je u sekciji Un Certain Regard na Filmskom festivalu u Cannesu 1994. godine te je postao kultni klasik i u Australiji i diljem svijeta.

The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert

C.R.A.Z.Y. (2005)

Redatelj: Jean-Marc Vallée

C.R.A.Z.Y. prati priču o Zacu, mladiću koji se suočava s homofobijom dok odrasta sa svoja četiri brata i ocem u Quebecu tijekom 1960-ih i 1970-ih. Soundtrack sadrži pjesme umjetnika kao što su David Bowie, Pink Floyd, Patsy Cline, Charles Aznavour i The Rolling Stones.

Kao popularno djelo u kinu Quebec, C.R.A.Z.Y. je bio jedan od najgledanijih filmova godine u toj pokrajini. Film je osvojio brojne nagrade, među kojima 11 nagrada Genie, uključujući onu za najbolji dugometražni film.

C.R.A.Z.Y

The Way He Looks (2014)

Režija: Daniel Ribeiro

Leonardo je slijepi tinejdžer koji se želi osamostaliti. Njegov svakodnevni život, njegov odnos s najboljom prijateljicom Giovanom i način na koji vidi svijet potpuno se mijenjaju dolaskom Gabriela. Film se temelji na kratkometražnom filmu iz 2010. godine Eu Não Quero Voltara Sozinha (I Don´t Wanr To Go Back Alone). U filmu glume Ghilherme Lobo, Fábio Audi i Tess Amorim, koji su također glumili u kratkometražnom filmu.

The Way He Looks

Carol (2015)

Režija: Todd Haynes

Carol je povijesna romantična drama temeljena na romanu The Price of Salt iz 1952. godine. koji je napisala Patricia Highsmith (ponovo objavljen kao Carol 1990.). U filmu glume Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, Jake Lacy i Kyle Chandler. Radnja filma smještena je u New York tijekom ranih 1950-ih i prati zabranjenu aferu između ambiciozne fotografkinje i starije žene koja prolazi kroz težak razvod.

Carol

Moonlight (2016)

Režija: Barry Jenkins

Okarakterizan kao jedan od najboljih filmova 21. stoljeća, Moonlight se temelji na neobjavljenoj poluautobiografskoj drami Tarella Alvina McCraneyja In Moonlight Black Boys Look Blue. U filmu glume Trevante Rhodes, André Holland, Janelle Monáe, Ashton Sanders, Jharrel Jerome, Naomie Harris i Mahershala Ali.

Film prikazuje tri faze u životu glavnog lika: njegovo djetinjstvo, adolescenciju i ranu odraslu dob. Istražuje poteškoće s kojima se suočava u vezi sa svojom seksualnošću i identitetom, uključujući fizičko i emocionalno zlostavljanje koje trpi tijekom odrastanja.

Moonlight

God’s Own Country (2017)

Redatelj: Francis Lee

Proljeće. Yorkshire. Mladi farmer, Johnny Saxby, bori se sa svakodnevnim frustracijama kroz konzumaciju alkohola i neobavezni seks, sve dok dolazak rumunjskog migranta ne pokrene intenzivnu vezu koja Johnnyju mijenja život.

God’s Own Country

A Fantastic Woman (2017)

Režija: Sebastián Lelio

Ova španjolska drama prati priču o Marini, trans ženi koja se suočava s velikim izazovima nakon smrti svog partnera. Film je hvaljen zbog dubokog i empatičnog tretmana tema seksualnog i rodnog identiteta, kao i zbog izvanredne izvedbe glavne glumice Daniele Vege.

A Fantastic Woman

Portrait of a Lady on Fire (2019)

Režija: Céline Sciamma

Također jedan od meni omiljenih filmova, a čija je radnja smeštena u Francusku krajem 18. stoljeća. Prati priču o Marianne, talentiranoj slikarici koja je angažirana da naslika portret Heloïse, mlade aristokratkinje koja se sprema udati. Heloïse se protivi braku i ne želi biti portretirana, pa je Marianne mora potajno slikati dok je prati kao njena čuvarica. Sciamma koristi film za istraživanje tema ljubavi, slobode i umjetnosti, a sve u kontekstu povijesnih ograničenja i očekivanja. Kinematografija filma hvaljena je zbog svoje vizualne ljepote i sposobnosti hvatanja intimnih trenutaka između likova.

Portrait of a Lady on Fire

Transfinite (2019)

Režija: Neelu Bhuman

Transfinite je znanstveno-fantastični antologijski film sastavljen od sedam samostalnih kratkih priča u kojima nadnaravne trans i queer osobe iz različitih kultura koriste svoje moći za zaštitu, ljubav, podučavanje, borbu i napredak. Svaki segment istražuje različite žanrove i stilove, od fantazije i znanstvene fantastike do horora i drame, odražavajući različita iskustva i kulture svojih likova.

Transfinite