U pariškom domu Carine Roitfeld o single životu, tetovažama i zašto ne planira u mirovinu

Carine Roitfeld, bivša glavna urednica francuskog Voguea i stilistica, uživa u svom uistinu senzualnom stanu za single cure i u svojoj novostečenoj slobodi. Sa svojih 69 godina još uvijek ne razmišlja o mirovini, postala je ovisna o tetovažama, počela pušiti i radi točno ono što ona želi. “Spavam u vreći za spavanje jer sam prelijena pospremiti krevet.”

Svoj 69. rođendan Carine Roitfeld proslavila je u velikom stilu u Raspoutineu, pariškom noćnom klubu koji je bio drugi dom njezinog ruskog oca. Kao i on, voli raskošno slaviti život; kod kuće je bar uvijek otvoren za prijatelje. Kosu i dalje sama šiša: “…Samo neke pramenove ispred lica kako bih se mogla sakriti jer ponekad se još uvijek osjećam anksiozno”. Svoje karakteristično crno sjenilo i dalje nanosi nehajno prstima, a punk majice s rupama i štikle i dalje su prisutni. Međutim, sad ima i tetovaže – pet na prstima (ali i dalje nije gotova), koje se odnose na njezine ruske gene – i nedavno je počela pušiti.

Divna osoba i prekrasna žena, s kojom je pravi užitak provesti vrijeme. Tako je mislio i Tom Ford početkom 90-ih kad ju je jedva uspio uvjeriti da radi za Gucci, tada uspavani brend kožne galanterije. “Tom me promatrao i pokušavao prenijeti moj karakter u svoje kolekcije.” Zajedno su dali važan estetski doprinos hedonističkim 90-ima, s nezaboravnim vrhuncem na jednoj fotografiji, ali o tome kasnije.

Nakon odlaska iz francuskog Voguea 2011. godine, Roitfeld je pokrenula vlastiti polugodišnji časopis CR Fashion Book. Na prvoj naslovnici bila je Kim Kardashian, a od tada časopis broji već više od deset uspješnih godina pa mirovina za stilsku Parižanku još nije na vidiku. “Nemam vremena stati. Ne mogu stati, trebam novac, a i brzo bih se počela dosađivati”, priča mi Roitfeld u svom pariškom domu. “Zahvalna sam na tome što još uvijek mogu raditi u svijetu koji je fasciniran mladošću. Imam mladu dušu i još uvijek svježe ideje. Na primjer, noćas sam radila do 01:00. Bila sam na Zoomu s Kim (op. a. Kardashian, naravno), koja je sjedila u Los Angelesu, i planirale smo njezinu novu kampanju. Potpuno mi vjeruje, sve što predložim za izgled, kosu, šminku… slijedi moje savjete, a takva suradnja nikad se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Uvijek moraš nastaviti boriti se, dokazivati se jer svi ti žele preoteti klijente. Srećom, kako su mi svojevremeno rekli Tom Ford i Karl Lagerfeld, imam dara, a to je činiti druge boljima. Modeli, fotografi, dizajneri: stalno ih guram da izvuku najbolje iz sebe. Nisam osoba koja stalno govori da, ona koja klijentu uvijek govori ono što želi čuti. Ako mi nešto ne odgovara, kažem to, ali u pravo vrijeme.”

Napokon vratar

Za Vogue Living ekipu Carine Roitfeld otvorila je vrata svoga glamuroznoga stana u Parizu. Prije dvije godine kupila ga je na prestižnoj Aveniji Montaigne, odmah iznad Prada dućana. “Vjerojatno zvučim kao snob, ali napokon imam vratara, to je takav osjećaj sigurnosti i takav luksuz… Cvijeće i paketi donose se gore, a ako zaboravim ključeve, on mi otvori vrata. Divno.”

Roitfeld je utjelovljenje svog doma: gotovo sve je crno, namješteno s izrazitim stilom i ima senzualan štih. Nakon prekida s Christianom Restoinom, muškarcem s kojim je dijelila život 40 godina i osnivačem brenda Equipment, dvije godine unajmljivala je stan u 12. arondismanu dok nije našla svoj stan iz snova u 8. arondismanu. Napokon se vratila na desnu obalu Seine, gdje je rođena, kako kaže. “Posljednjih 30 godina živjela sam na lijevoj obali. Za Parižane ta podjela između lijeve i desne strane Seine jako puno znači, teško je to objasniti. Lijeva strana je prekrasna, ali snobovska. Ljudi tamo misle da su veliki intelektualci i smatraju se pametnijima i super zanimljivima jer imaju galeriju – ali meni je to samo puno bla, bla. To nije za mene, desna strana je mjesto gdje pripadam. Rođena sam u bolnici odmah iza ugla svog sadašnjeg stana, a kako ta zgrada sada postaje Alaïa flagship dućan, krug je zatvoren”, smije se.

U svom stanu za neženje odlučila je raditi sve što želi. Obožava crnu boju i ogledala na vratima, što prostor čini većim. Interijer se naslanja na slavni stan Coco Chanel u hotelu Ritz. “Dala sam srušiti dosta zidova kako bih dobila veći dnevni boravak. Kuhinju sam značajno smanjila kako bih napravila mjesta za garderobu i praonicu – puno važnije u mom svijetu. Nisam kuharica. Nemam pojma kako radi moja pećnica, mogu ispeći jaje, naravno, ali osoba sam koja ipak prije bira naručiti preko Deliverooa.”

Kampiranje kod kuće

Da budem iskrena, njezin stan po atmosferi podsjeća na Airstream, američku retro prikolicu. “Sve što mi treba je tu, i ništa nije previše. Kako starim, imam sve manju potrebu za velikom kućom. Na svom krevetu od crne kože, po mjeri napravljenom za mene, svaku noć spavam u vreći za spavanje koju ujutro pospremim. To je pomalo kao kampiranje kod kuće. Prelijena sam stalno pospremati krevet. Kako stan nije velik, i vrata spavaće sobe uvijek su otvorena, ne želim da gosti vide posteljinu. Ali seksi kožni krevet mogu vidjeti.” Ne osjeća se usamljeno. “Bože, ne, divno je ne morati razgovarati s nekim kod kuće. Cijeli dan vodim razgovore s ljudima kroz posao. Izlasci? Uopće me to ne zanima, u vezi sam sa svojim poslom i nemam stvarno vremena za svjesno traženje nekoga. No ako upoznam nekoga tko će mi ukrasti srce, naravno da ću napraviti mjesta za ljubav.”

Prijatelja ima dovoljno za nazvati kad joj treba društvo, kako kaže. Osim toga, okružena je umjetninama prijatelja, portretima sebe, svoje djece i unučadi. “Ovo nije galerija – nisam toliko bogata – više je to moj život u slikama. Na zidovima su mnoge fotografije sa snimanja koje sam radila i originalni crteži Karla Lagerfelda s kojim sam surađivala deset godina. Uvijek je bio izuzetno velikodušan prema meni.” Najvažniji komadi iz njezine kolekcije su fotografije Roberta Mapplethorpea, fotografija Penelope Tree fotografa Richarda Avedona i polaroid Farrah Fawcett koji je snimio Andy Warhol. Posljednja dva bila su darovi Toma Forda. “On je taj koji me potaknuo na to da počnem sakupljati umjetnine.”

Roitfeld estetski ne voli ništa novo. U stanu se nalazi samo vintage namještaj, i to ono najbolje iz 70-ih. “Uređenje interijera slično je izgradnji garderobe. Počneš s komadom u koji se zaljubiš. U mom slučaju to je bila prekrasna crna kožna sofa Willyja Rizza. Zatim sam kupila stol koji je zapravo bar, za koji mislim da je genijalan. Ostalo se sâmo nastavilo.”

Njezin prijatelj Jean-Marc Hervier, koji je godinama radio za Thierryja Muglera, suproducirao je videospot za pjesmu Too Funky Georgea Michaela, a sada vodi dvije galerije – bio joj je velika pomoć u uređivanju stana. “Jean-Marc pomogao mi je da ovu dosadnu mid-century kutiju od stana pretvorim u nešto posebno. Ja sam Djevica po horoskopu pa sam vrlo izbirljiva, mogu biti sitničava oko najmanjih detalja. Tako primjerice imam otirač sa svojim inicijalima. No to nije sve – da bih stvorila jedinstvo u hodniku, dala sam i susjedu otirač – i to s njegovim inicijalima. Nasreću, to ga je samo nasmijalo. Stavila sam i klupu, s mojom velikom fotografijom iznad koju je snimio Paolo Roversi. To mu također nije smetalo.”

Neuredna pušačica

Njezin dobro uređen ormar puno je manji nego što bi se očekivalo. Već 25 godina može se prepoznati po istom stilu. “To zapravo nije uniforma. Kad sam počela raditi u Vogueu Paris, htjela sam tu veliku titulu koju sam dobila predstaviti na francuski način. Traperice mi dobro stoje, ali sve žene u timu već su nosile traperice pa sam odlučila nositi suknje, štikle, jednostavne džempere ili majice s jaknom – uvijek snažno krojene jer to laska mojoj figuri. Možda zvuči pomalo buržujski, ali uvijek nosim nešto što nije savršeno – boju cipela, iznenađujući nakit, s rock’n’roll make-upom, naravno.”

Nakon pet operacija leđa, napravila je kompromis s visokim petama – sada su visoke samo devet umjesto 11 centimetara. Majice, ako nisu vintage, ponekad namjerno podere. „… ili ih stavim sto puta u perilicu; prvo zavežem čvor na njima. Rupice od cigareta dolaze same jer sam nespretna i neuredna pušačica, počela sam pušiti tek prije pet godina. Cijeli život dijelim s tvrdokornim pušačima – svojim ocem, svojim bivšim – bila sam pasivna pušačica. Sad kad živim sama, razvila se potreba za nikotinom. Također, često sam nervozna i ne osjećam se ugodno sa sobom samom pa me to opusti. Ali, ako ćemo biti iskreni, obožavam upaljače! Zapravo, više uživam u samom činu paljenja cigarete negoli u pušenju: tako je seksi, paljenje cigarete. To se jednostavno uklapa u moj novi životni stil. Nedavno sam počela s puno novih stvari. Na primjer, tetovaže – sada ih imam pet na prstima i još nisam gotova. Jesam li se ponovno izmislila? Ne, to je prevelika tvrdnja, ali osjećam veću slobodu.” To što ponekad koristi štap za hodanje prihvaća kao dio života. “Sa zdravljem je uvijek pitanje sreće. Kao stari auto, i on s vremena na vrijeme treba mehaničara.”

Je li izazov živjeti iznad Prada dućana u četvrti punoj modnih iskušenja, ili nije impulzivna u kupovini? “Uopće ne. Rijetko odlazim u dućane. Poznajem puno ljudi u svim modnim kućama, pa ako želim nešto isprobati, uvijek se nađe netko tko će mi donijeti najnovije komade kući. Osim toga, nemam golemi budžet – cijene dizajnerske odjeće nisu niske – i drugo: jednostavno više ne kupujem odjeću. Znam točno što želim pa za to odem krojaču.”

Kako se kreće po Parizu, biciklom? “Oh ne, ne, preopasno je to. Uglavnom ostajem u svojoj četvrti jer ako prijeđete Opéru, postaje noćna mora s prometom i turistima. Rue de Rivoli i Boulevard St. Germain isto tako. Dakle, ako stvarno moram ići u drugi dio grada, zovem Taxi Moto (op. a. kao što samo ime kaže, taksisti koji dolaze na motorima), moje najnovije otkriće; brže je i znaš da ćeš stići na vrijeme. Zato sam nedavno morala kupiti puno hlača jer sa suknjama na tim motorima jednostavno nije išlo.”

Krekeri s kavijarom

Kao i njezine majka i baka, Carine Roitfeld prava je Parižanka, cijeli život živi u Gradu svjetla. “Nakon prekida s Christianom, razmišljala sam o preseljenju. Moja kći sa svojom obitelji živi u Londonu, a moj sin u New Yorku. No zato mi je Tom Ford zapravo dao dobar savjet kad me pitao gdje želim umrijeti. Odgovorila sam mu – u Parizu, ovo je moj grad. Moji roditelji pokopani su na groblju Montparnasse u obiteljskoj grobnici, a tamo ima mjesta i za mene. Dobro je imati mjesto za poslije. Znam kamo ću ići, to je ugodna pomisao. Ne idem tamo često, ponekad donesem cvijeće i sjedim neko vrijeme s ljudima koje sam voljela i koji su voljeli mene. Tamo se osjećam voljeno.”

Svako ljeto pokušava provesti barem tjedan dana u Biarritzu sa svojom kćeri Julijom i njezinom obitelji. “Ove godine po drugi put pratim svoju unuku Romy (12) u ljetni kamp u Fresno. Ja ću ta dva tjedna provesti u hotelu u Los Angelesu. Moj unuk George ima tek dvije godine, nisam ga još puno viđala. U kući moje francuske bake bilo je strašno dosadno; bila je stroga i malo se smijalo. Tako da imam malo horor sliku o pojmu baka, u koju se, naravno, ne želim uklopiti. S druge strane, majka mog oca, Ruskinja, uvijek bi nas dočekala nakon škole sa svježim sokom od naranče i krekerima s kavijarom. Ha, ha, početak moje razmaženosti.”

Njezin sin Vladimir direktor je CR-a, i time njezin šef. “To funkcionira fantastično jer često živim u svom svijetu snova i pomalo sam naivna u poslovnom smislu. Vladimir, koji je bivši trgovac umjetninama, štiti me.” Ako imate pitanja o budućim planovima za lifestyle brend koji su pokrenuli – uključujući parfeme i svijeće – obratite se njemu. “Vladimir je taj koji mora razmišljati o tome kako dalje kad mene više ne bude. Zato sada ubrzavamo širenje naših parfema, uskoro ćemo imati i make-up, a tko zna, možda i malu kolekciju modnih predmeta. Sve što može nastaviti rasti kad mene više ne bude.”

Ruska ludost

Carine Roitfeld odrasla je u Porte d’Auteuilu, blizu Bois de Boulogne. Bilo ih je četvero, ljeta su provodili u vikendici u Normandiji, a zime na skijanju. U dobi od šest godina već je znala kako nanijeti precizno olovku za oči svojoj majci, inače, scenaristici, koja je postala domaćica. Njezin otac bio je filmski producent i rijetko je bio kod kuće. “Uvijek na putovanjima i zabavama u noćnim klubovima. Donio je malo ruske ludosti u moje korijene i tradicionalni odgoj. Baka me svaki tjedan vodila u rusku pravoslavnu crkvu, još uvijek idem tamo. Puno zabavnije negoli kod katolika.”

Roitfeld je vrlo rano postala model – “Nisam bila najbolja, priznajem” – zatim je radila kao novinarka, a potom još puno toga. “Idem, idem i ne mogu stati. Rusi imaju drukčiji način razmišljanja od Francuza. Sve je veće i megalomanski, čak je i poljubac strastveniji. Rusi su nostalgičniji, romantičniji i luđi od Francuza – na dobar način. Pročitajte Dostojevskog i shvatit ćete što znači biti Rus.”

Njezina djeca kao bebe sjedila su u krilu Karla Lagerfelda i Azzedinea Alaïje. Kako ih je uspjela zadržati s obje noge na zemlji? “Naravno, bili su privilegirani. Često su išli sa mnom na revije; Julia, danas fantastična kreativna direktorica, bila je lice parfema Black Orchid Toma Forda. Ona i Vladimir išli su u dvojezične škole, išli na nevjerojatno egzotične odmore, ali nisu bili razmaženi. Moj otac uvijek je govorio: ‘Ako te netko pozove u restoran, izaberi najjeftinije jelo.’ To sam i svojoj djeci prenijela: ‘Ako ideš u Caviar Kaspia, uzmi haringu, a ne kavijar.’ Moj sin i kći uvijek su me vidjeli kako naporno radim, znaju da novac ne pada s neba.”

Naporno raditi i još uvijek tako izgledati s gotovo 70 godina (u rujnu). Kako uspijeva izgledati tako dobro? “Imam sreće s genetikom, ali, nažalost, imam problema s leđima, pa sam malo pogrbljena. I to u svijetu u kojem mladi ljudi postaju sve viši! Ne koristim botox jer nemam puno bora. Pokušala sam jednom, ali dobila sam drukčiji izgled no što sam očekivala i to mi se nije svidjelo. Brinem se o sebi, svaki tjedan imam boksačke i baletne treninge, pazim što jedem, nikad nemam pizze ili tjestenine u kući. Što imam u hladnjaku? Jaja, maslac, kruh bez glutena, povrće, kuhanu piletinu ili bijelu ribu. Imam nekoga tko mi obavlja kupovinu jer to mrzim.”

Najnezaboravnije snimanje

Nakon deset godina na vrhu francuskog Voguea, napustila ga je 2011. godine, i to ne tiho. Je li to na kraju bila najbolja stvar koja joj se dogodila? “S bivšim CEO-om Condé Nasta Jonathanom Newhouseom, ljubav se pretvorila u mržnju, ali sada smo opet dobri. Gotovo nije bilo vremena za tugovanje jer me dan nakon mog odlaska nazvao Karl Lagerfeld za sjajan posao, a godinu dana kasnije pokrenula sam vlastiti časopis. To je kruna koju vraćaš. Vogue Paris bio je najcool modni časopis, napravili smo nevjerojatne stvari, ali promjena je dobra. Naravno, trebalo je vremena da se naviknem: bez tajnice i bez publike, neki fotografi nisu više mogli raditi sa mnom. To me natjeralo na to da pronađem nove kontakte i na kraju mi dalo puno više slobode.”

Najnezaboravnije snimanje? “Ah, najviše sam se smijala tijekom Gucci snimanja. I to posebno onog s Mariom Testinom, gdje je bio obrijani logo na stidnim dlačicama modela Louise Pedersen. Veliki uspjeh. Ta reklama danas bi bila nemoguća! Vremena se mijenjaju, usporedite to s pušenjem. Moja generacija smatrala je normalnim to što su naši roditelji tijekom dugih vožnji automobilom satima pušili sa zatvorenim prozorima. Osobno sam se prema svima u ovom poslu odnosila s poštovanjem pa se ne osjećam dijelom problema, ali odjednom je izvirilo puno problema s uznemiravanjem. Dobro je što se napokon obraća pozornost na to.”

Je li njezina generacija bila slobodnija? “Ne vjerujem. Nedavno je održana izložba Paola Roversija u muzeju Palais Galliera, koja je dobila puno kritika: previše golišavih mladih žena. Čak se ni ljudi iz moje generacije više ne osjećaju ugodno s tim golišavim fotografijama iako su bile predivne. No mislim da ponekad pretjerujemo s puritanstvom, još uvijek trebamo pronaći pravu ravnotežu.” Je li misterioznost i nedodirljivost mode koja ju je činila toliko primamljivom nestala? “Naravno, sada je to puno više samo posao. Primjećujem da su mladi ljudi znatiželjni vezano za vremena kad je moda bila stvarno zabavna. Uskoro ću objaviti knjigu u kojoj želim pokazati tu zabavu, s fotografijama i tekstom. Sve pozitivno, ali možda ću spomenuti i nekoliko imena ljudi u poslu koji su stvarno bili zlobni. Ha, ha!”