Što glazbenici slušaju? Grobenski otkriva najkinky videospotove regije

Prije nekih pola godine Ivan Grobenski je objavio album KINK, nešto što domaća publika nije imala prilike do sada poslušati, ili barem glazbu sličnu tome. Od kada je album objavljen, ne prestajem ga slušati. Grobenski je izmiješao žanrove tako da je stvorio album koji je mješavina rapa, hip hopa, popa i trapa. KINK  je nastao na temelju izmijenjenih semplova, dok su tekstovi nastali kao kompilacija raznih statusa na društvenim mrežama, memeova, dijelića storyja i videa. Istio tako je za pjesmu Houdini s albuma KINK objavio istoimeni kratki film. Režirao ga je Bojan Koštić koji je kroz noir stil dočarao atmosferu kratke krimi priče, a nekako mi se čini da neće na njemu stati (ako je suditi prema statusima na društvenim mrežama).

Album s punim pravom nosi naziv KINK; kod Grobenskog je sve pomaknuto, perverzno i šašavo, ali na dobar, pametan i visokoestetizirani način. Upravo zbog pjesama, albuma i kratkog filma, zanimalo me koje bi videospotove Ivan Grobenski izdvojio kao najkinky; zanima me što je u njegovoj glavi kinky, sumnjam da i tu pomiče granice, ne bi me iznenadilo da njegov popis – iznenadi.

Prije svega, kratki disclaimer. Iako je “kink” pojam koji prvenstveno povezujemo sa seksualnošću, definirati ga se zapravo može na različite načine. “Kink” je i čvor koji nastaje kada nešto zavrnemo u sebe samo, “kink” je i nečiji mentalni ili fizički kuriozitet, pametan ili neobičan način na koji se nešto čini, a na kraju i nekonvencionalni seksualni ukus ili ponašanje. Spotovi u ovom našem “regionu” možda su najmanje kinky na ovaj potonji način, ali im kinka svakako ne fali. Pa krenimo redom. – pojasnio je Grobenski. Evo što je otkrio:

Turbo Trans Turisti, Šimpanza

TTT bez sumnje su mi najdraži regionalni sastav i ako je ikada postojalo nešto što bismo mogli nazvati Balkanski cyber punk, a što je za ove naše prostore samo po sebi neka vrsta kinka, onda je to spot za pjesmu Šimpanza s albuma Ništa nije strašno.

Revirgin, PLIVANJE ’84

Revirgin su pravi kuriozitet naše domaće i regionalne scene i zapravo rijetki moderni punkeri koji njeguju DIY produkciju kakve bi se mogle posramiti i mnogo veće ribe koje plivaju u bazenima s mnogo više para. Njihov je kink nešto drugačiji, a to je da stvari rade pametno i neobično, naslanjajući se ponajprije na nešto što bi se moglo opisati kao estetika Interneta s praga milenija sa svime što uz to ide.

Vizelj, Novčanice

Novčanice su prije svega monstruozno dobar singl s albuma Ne vidim te od dima, a prati ga i prilično kinky videospot koji fingira lokalni balkanski striptiz klub iz 90-ih snimljen jednim od onih camcordera kakve su nekad imale familije čija djeca treniraju tenis, zimi idu na skijanje, a u dvorištu imaju zlatnog retrivera.

Seine, Ko

Ovo ide u kategoriju objašnjeno samo po sebi.

Klotljudi, Boye Pravde

Ako netko konzumira sve do čega se može domoći pa onda i kink na sve njegove zamislive načine, to su Klotljudi. Dovoljno je samo pogledati omot albuma MODA ili spot za singl Boye pravde koji izgleda poput jutarnjeg deliričnog sna na Odjelu za mentalna i duševna oboljenja u prohladno proljetno jutro.

Popis se nastavlja, nadograđuje…

Tu popis ne staje, iako sam ga zamolila da izdvoji, recimo, pet videospotova iz regije. Grobenski, koji inače prelazi i ruši granice, te spaja glazbu, pjesme, žanrove i publiku, sada popis nastavlja s glazbom koje trenutno sluša i naravno da se i u ovom njegovom popisu nalazi kink moment. Da, dobili smo popis od pet najkinky videospotova, ali smo uz njega dobili i popis od deset (duplo!) izvođača koje on trenutno sluša. Jedino bi ispravno bilo i njega podijeliti sa čitateljstvom, jer koliko kinka se tu tek nalazi, to ćemo tek otkriti.

Yaeji, booboo

Yaeji je američna producentica južnokorejskih korijena iz Brooklyna koja me oduševila debitantskim albumom With a Hammer, a ove se godine vratila singlom booboo kojim ponovno gura granice onoga što suvremeni pop može probaviti.

Omar Souleyman, Erbil

Najjednostavnije, kvalitetni istočni trash narodnjak.

Louis Cole, nothing

Jedno od inovativnijih ovogodišnjih izdanja koje kombinira format jazz big banda i sviranog tehna.

Meshell Ndegeocello, No More Water: The Gospel of James Baldwin

Vjerojatno, što se mene tiče, jedan od (jazz) albuma godine, maestralno glazbeno-narativno putovanje crnačkom kontrakulturom iz sredine prošlog stoljeća.

Kim Gordon, The Collective

Album koji bi u rječnicima mogao stajati pored objašnjenja pojmova ‘cool’ i ‘kink’.

Aron & The Jeri Jeri Band, Dama Bëgga Ñibi

Još jedan do kandidata albuma godine, nestvarno dobar fusion jazza, soula, funka, elektronike, afro utjecaja i zapravo čega god hoćete.

JPEGMAFIA, I LAY DOWN MY LIFE FOR YOU

Muzički heretici koji ruše sve što je nekome glazbeno sveto, opet jašu.

Lola Young, This Wasn’t Meant For You Anyway

Lola mi je trenutno najdraža pop izvođačica koja se izuzetno vješto i pametno naslanja na UK post-punk nasljeđe, bez dlake na jeziku i s pljuvačkom u ustima.

John Cale, POPtical Illusion

Najveći majstor ceremonije.

Little Simz, Drop 7

Njezin album NO THANK YOU iz 2022. godine završio je onomad na mojoj listi najboljih albuma godine jer ga jednostavno nisam mogao prestati slušati, a slično iznenađenje isporučio je i EP Drop 7 koji na nešto agresivniji način opet pokazuje da je London trenutno jedno od najuzbudljivijih glazbenih mjesta na svijetu i da su Britanci apsolutni pobjednici ovog žanra.

Prilično jaka doza kinka koji preporučuje Ivan Grobenski. Moj plan je slijediti popis redom, mislim da mi ništa drugo ne preostaje.