Akteri skate scene “provozali” su nas skate parkovima regije
Regija je po pitanju skateboardinga živa, vibrantna i onaj najljepši dio – ujedinjena
Tina Kovačiček27 srpnja, 2024
Regija je po pitanju skateboardinga živa, vibrantna i onaj najljepši dio – ujedinjena
Tina Kovačiček27 srpnja, 2024
Već više od šezdeset godina traje popularnost skateboardinga. Nešto što je započelo kao hobi surferima u Kaliforniji koji su željeli nešto raditi i kada nije bilo valova (tada su to nazivali sidewalk surfing, pretpostavlja se početkom 50-ih), kao punokrvni je sport na Olimpijske igre primljen 2020. u Tokiju, a natjecanja se očekuju i ove godine na Ljetnim olimpijskim igrama Parizu. U tom vremenu između dogodio se cijeli životni vijek jedne popularne subkulture koja je na ulicama diljem svijeta odgojila brojne generacije klinaca. Svi koji ga žive, složit će se da je to prvenstveno stil života, a tek onda sport, iako priznanje kao olimpijskog sporta daje mu na važnosti i punoljetnosti. Regija je po pitanju skateboardinga živa, vibrantna i onaj najljepši dio – ujedinjena. Saznali smo od onih koji se time bave gdje su u regiji najljepši skate parkovi i kakva je zapravo scena.
“Početkom 2000-ih tko nije imao skate tenisice na nogama stvarno nije bio cool. Bilo je to doba kada je skateboarding pokorio cijeli svijet,” započinjem razgovor s Marinom Duxom Dundićem osnivačem kolektiva Tonbe. Iako, priča se počela zahuktavati još u 90-ima kada su MTV i filmovi kao što su Kids Larryja Clarka ili The End (Birdhouse) oblikovali najpopularniju uličnu kulturu u nastajanju. Početkom 00-ih svaki je klinac barem htio probati skate gledajući starije dečke kako skejtaju na improviziranim skate elementima, ovisno što je već ulica nudila. “Mi kao država bez infrastrukture nakon ispuhivanja hype balona bilježimo lagani pad, a došlo je i do smjene generacija”, govori mi Dux. Inače, kolektiv Tonbe zaslužan je za neke od najljepših skate parkova u regiji, ali i Europi pa je nekako prirodno bilo započeti razgovor s njime. “Još 1999. sam s prijateljima izgradio prvi ilegalni skate park, pa drugi, treći. Prošlo je 18 godina prije nego smo napravili prvi službeni betonski skate park u Hrvatskoj.” Njihova upornost se isplatila višestruko. Danas ih ima više od 20, a prema njihovom iskustvu mali gradovi i općine lakše realiziraju projekte. “U regiji je slično – nitko nema ništa osim Slovenaca. Skejteri su povezani u cijelom svijetu tako da smo i mi svi u regiji jedna velika obitelj, a po potrebi putuje se u druge gradove kako bi se vozilo na novim mjestima.” Kaže mi i da velike gradove muče veći problemi pa tako na primjer općina Sveti Petar u Šumi ima jednako veliki betonski skate park kao i Zagreb.
“Trenutno smo u završetku najvećeg betonskog skate parka u Hrvatskoj, i to u Vodicama, a prošle smo godine završili jedan od najljepših, i to u Zadru. Slavonski Brod ima prvake Hrvatske u skateboardingu i također ulaže u najveći skate park”, dijeli sa mnom pozitivne vijesti oko scene u Hrvatskoj.
“Olimpijske igre su trebale skateboarding. Skateboarding nije trebao Olimpijske igre”, odgovara mi Dux na pitanje što misli o ulasku nove discipline na Oi te 2020., kada je skateboarding primljen. Kao netko sa scene, vjerojatno je u pravu, ali slažemo se da je to generalno dobro za vidljivost sporta kao takavog jer kako kaže Dux: “Ne poznajem drugi život, ali život skajtera je stvarno odlična avantura.” O skate sceni u Srbiji slično mi govori i Marko Bursać, prisutan više od deset godina u regiji kao skejter, i to pri samom vrhu. “Srpska skate scena nije najbolja u regiji, ali je jedna od boljih. Do prije par godina bila je u padu, ali imam osjećaj da se popravlja i definitivno dobiva na popularnosti čemu sigurno pridonose redoviti skate eventi koje pohodimo.” Kao i moji ostali sugovornici, slaže se da je ulazak skateboardinga na Oi dobra stvar za razvoj sporta. “Recimo, država bi ga mogla shvatiti malo ozbiljnije pa će početi graditi parkove i ulagati u skejtere ili će možda samo naći način da ugrabi još malo novaca (smijeh). Još uvijek nisam zadovoljan kako se ljudi i država odnose prema skateboradingu i skejterima, ali čini mi se da ide na bolje i nadam se da će se tako nastaviti dok ne dođemo do nekog nivoa kao u drugim država Europe“. Kaže mi i kako najboljim skateparkom u Srbiji smatra onaj u Kruševcu, betonski skatepark koji je gradila kompanija iz Kalifornije prema svjetskim standardima.
Uroš Židanek, vlasnik i proizvođač Dropin Boards, također je zadovoljan povećanjem popularnosti sporta u Sloveniji zbog Olimpijskih igara, ali i svih skateboardera starije generacije koji žele ostati u igri. “Oni su ti koji guraju scenu sa skate biznisima i školama. U Sloveniji je sada zlatno vrijeme za skateboarding, daske su jeftine zbog velike konkurencije, a imamo i industriju koja proizvodi skateboardove. Slovenska vlada se isto pobrinula za dobrobit skate kulture pa gradi dosta skateparkova diljem zemlje.” Njegova teorija je da su sad na političku scenu došli pojedinci koji su 90-ih, kada je skateboarding bio popularan u cijelom svijetu, bili tinejdžeri. “Otvoreniji su prema tome od prethodnih tenisko-nogometnih generacija. Oduvijek je to bio sport, oduvijek je to bio stil života, ali sada je toliko popularan da ga sportske organizacije žele iskoristiti, što i čine“ govori mi. Vanserijski dobrim skateparkom smatra onaj u Velenju, a uz njega one u Mariboru, Koperu, Stožice u Ljubljani (indoor park otvoren u svibnju ove godine), skatepark u Ptuju iz 2023. i u Novoj Gorici.
Video: Ernest Mazarekić