Ljeto zvuči kao novi album sve popularnije glazbenice Clairo

Imala sam jednu glazbenu fazu kad sam opsesivno pratila indie scenu. Bon Iver, Daughter, Fleet Foxes, Metronomy, Vaccines, Cults, Bomby Bicycle Club i mnogi drugi nisu mi se skidali iz slušalica, a sudeći po line-upovima tada najjačih svjetskih festivala, činilo se i da prelaze u mainstream. Rekla bih da se radilo o nekom periodu ranih 2010-ih. No ušavši zatim u period opsesivnog rada, moje aktivno praćenje glazbe naprasno je prestalo. Do trenutka kad sam čula Clairo. Ako niste pratitelj indie glazbene scene, velike su šanse da vam njezino ime nije poznato. Ako jeste, vjerujem da će se vam brzo pred očima pojaviti njezin viralni video od prije sedam godina kako u svojoj sobi pjeva Pretty Girl ispred postera Pariza, s rozim sunčanim naočalama, držeći Gremlina u rukama. Podsjećala me na videe moje generacije, kada smo se u pauzi između MySpacea, izrade grafita u Paintu i Minesweepera, bacili u produkciju videa u kojoj je glavnu ulogu imala nonšalancija koju je moglo pratiti samo nepostojanje društvenih mreža. Njezin spomenuti video danas broji preko 100 milijuna pogleda, a sigurno joj priskrbio barem milijun subscribera od trenutnih 2 milijuna. 

Sramežljivo sam pratila njezin daljnji rad. Nakon tog nepretencioznog debija s Pretty Girl, brzo je potpisala s izdavačkom kućom, ali niti EP Diary 001, niti prvi album Immunity iz 2019. nisu joj osigurali preveliki interes niti publike niti kritike. No stvari su se počele polako mijenjati s drugim albumom Sling koji je koproducirala s Jackom Antonoffom, da bi najnoviji, Charm, plasiran prije tri dana, napokon, dobio zasluženu pažnju. Mišljenja su podvojena.  Dok neki kažu da je njezin najbolji album dosad, neki zamjeraju što je izgubila odvažnost s prvih albuma. Ja sam negdje između, ali svakako se radi o albumu koji se treba pronaći na ljetnoj playlisti 2024.

Album je bogat groovy pop pjesmama koje zvuče kao da su izgubljeno blago neke indie izdavačke kuće iz 70-ih, ali koje ipak razotkriva igra s modernim zvukom. Taj retro prizvuk i stihovi evociraju mi onaj osjećaj usporenosti užarenog grada ljeti, a neke pjesme poput Sexy to Someone imaju tako dobar, pamtljiv,  gotovo funky beat, da imaju snagu hita. U većini prevladava sanjivi rhythm & blues koji će se stopiti sa lounge playlistom svakog beach baru, i to s dodatkom retro topline vintage syntha koja bi vas mogla odvesti u dnevna sanjarenja. Zadatak koji bi svaki ljetni soundtrack trebao imati. No da ne duljim, poslušajte album u nastavku.