Proveli smo četiri dana u njemačkoj prijestolnici gdje je, od 1. do 4. srpnja, na repertoaru bio Berlin Fashion Week. Da najveće modno događanje u zemlji pretendira ozbiljno se pozicionirati na modnoj karti bilo je jasno već nakon prvog dana.
Tina Lončar7 srpnja, 2024
Znaš što, Berlin mi je pokazao koliko moj živčani sustav može podnijeti, rekao mi je jedan od modnih urednika kojeg sam upoznala dok smo, nabadajući svatko u svojim cipelama, borili bitku s nepristupačnim, kišom natopljenim berlinskim pločnicima. I zbilja. Berlin je košnica podražaja. Za ljude poput mene, čija duša vječito čezne za bijegom od dosadne predvidljivosti, Berlin je gnijezdo neočekivanih zapleta koje ću jednom prozvati anegdotama, strastveno ih prepričavajući godinama kasnije. Berlin je mjesto na kojem se priče ispisuju same. Mjesto koje me, i na naoko posve običan utorak, izaziva da zaboravim sve planove, propitam korijene svoje težnje za kontrolom i prepustim se samo njegovoj režiji. I koliko god domišljata, duhovita i nerijetko bizarna ona bila, uvijek ti šapne da ćeš se snaći. I bude tako.
No ta neumorna hirovitost nije jedini izvor njegova šarma. Najveći razlog zašto mi je toliko prirastao srcu, još od prvog posjeta, je potpuna sloboda ekspresije koja se ogleda na svakom njegovom kutku. U poslovnjacima koji na Tempelhofu, poslije uredskog dana, odmaraju s prijateljima skidajući sa stopala Prada salonke, dečku u ranim dvadesetima koji, s crvenim ružem na usnama, maršira Kreuzbergom u haljini nalik na vjenčanicu ili djevojci koja nonšalantno stoji u U-Bahnu odjevena od glave do pete u lateks pored čovjeka koji na uzici vodi mačku. Nitko ni na koga ne obraća pažnju. U Berlinu sam i ja osoba koja ulicom šeta u gimnastičkom trikou i visokim Margiela čizmama, nečemu što se u Zagrebu vjerojatno nikada ne bih usudila odjenuti. Jesam li to ja ili je to netko drugi nije niti važno. Jedan dio moje duše, onaj koji traži što sve jest i što bi sve mogao biti, tamo se osjeća kao doma.
Upravo me taj inspirativni čušpajz kultura i supkultura, individualnosti i mašte naveo da uronim dublje u berlinsku modnu scenu. Berlin Fashion Week SS25 bio je mjesto na kojem sam se nadala da ću pronaći upravo to. Premda ga sama nisam mogla usporediti s prethodnim sezonama, oni koji ga tradicionalno pohode već godinama od ove su edicije očekivali mnogo. Fashion Council Germany, koji je tjedan mode preuzeo u svoje ruke 2022. godine ozbiljno se angažirao da Berlin postavi na internacionalnu modnu mapu i učini ga relevantnim modnim događanjem na koji će se slijevati publika iz svih kutaka svijeta, od urednika i novinara, preko stilista, do buyera.
Tobias Kruse
Berlin Fashion Week ove je sezone naumio pomaknuti granice i u tome je svakako i uspio, a razlog tog uspjeha možemo pronaći u pregršt razloga. Jedan od njih je svakako ulaganje. Berlinski SenWiEnBe (Odjel Senata zadužen za gospodarstvo, energetiku i javna poduzeća) u Berlin Fashion Week investirao je, naime, više od 4 milijuna eura, a za podizanje eventa na ljestvici svakako su zaslužni i programi kao što je, primjerice, Berlin Contemporary koji je dizajnere nagradio pozamašnim financijskim injekcijama. Modni urednici koji dosad nikada nisu pokrivali event, uključujući i mene, ove su sezone bili tamo. I nismo tamo bili slučajno.
Hektičan kakav svaki veliki tjedan mode jest, Berlin Fashion Week SS25 ponudio je inspirativan amalgam raznolikosti, pomaknutih kreativnih rješenja i različitih dizajnerskih pristupa, pomiješan s principima poput inkluzivnosti i održivosti, postulatima koje suvremena moda mora percipirati kao samorazumljive. Unatoč težnji da stane na modnu kartu uz bok drugih modnim metropolama, Berlin se nije odrekao svog identiteta kako bi se “dodvorio” mainstreamu, a vibe je odražavao upravo ono što biste očekivali od šarene i slobodne modne scene grada – subverzivnost, konceptualnost, i tu suštinsko berlinsku dozu drskosti. Od koncertne dvorane Tempodrom u Kreuzbergu, preko napuštenog tunela podzemne željeznice na Potsdamer Platzu, bivšeg berlinskog aerodroma Tempelhof i shopping centra, pa sve do bivšeg krematorija, Berlin Fashion Week već je i samim odabirom revijalnih “dvorana” ponudio dovoljnu dozu pomaknutosti.
No i sama su modna imena na četverodnevnom kalendaru izazivala popriličnu dozu uzbuđenja. U Berlin se ove sezone iz Pariza vratio proslavljeni kolektiv GmbH Benjamina Husebyja i Serhata Isika. Unatoč kiši koja se odlučila spustiti na Tempodrom svega nekoliko minuta prije showa smočivši nas sve kao miševe, nestrpljivo iščekivanje publike bilo je gotovo pa opipljivo. Poznati po svom aktivističkom pristupu modi, i ove su sezone, u fokus odlučili staviti važno pitanje: kako bi izgledao povratak fašizma i hoćemo li ga uspjeti prepoznati prije nego što bude prekasno? Živimo u Njemačkoj kao queer djeca muslimanskih imigranata – a naša zajednica, koja je prožeta svim tim iskustvima, suočava se s pojačanim progonima u posljednje vrijeme. Suočeni s nevoljama, otpor je strategija preživljavanja. No što je otpor? Otpor je vjerovati u bolji svijet za sve i boriti se za njega, izjavili su dizajneri objašnjavajući pozadinu svoje kolekcije “Resistance Through Rituals”. Reviju su nosili modeli, ali i prijatelji dizajnera na skliskoj pisti koncertne dvorane koja arhitekturom podsjeća na cirkus, a modna priča odražavala je njihovu viziju uniforme za otpor, iako su svi tog dana gajili nadu da će njezina vrijednost ostati tek dekorativna.
LUEDER SS25, Finnegan Koichi Godenschweger
Jednu od meni omiljenih prezentacija servirala je dizajnerica iz Hamburga s adresom u Londonu, Marie Lueder, čiji je show za kolekciju “Rubedo” bio pravi festival različitih podražaja. Na samom početku showa vape artist je prostoriju ispunio dimom koji je mirisao na šećernu vatu, a kombinacija svjetala i muzike publiku je postavila u ulogu promatrača nečega što je, posebice tijekom defilea, podsjećalo na vrzmanje u kakvom noćnom klubu. No show koji je, barem prvog dana, izazvao najviše zanimanja bio je streetwear meka Anonymous Club Shaynea Olivera. Riječ je o brendu u čijem prvom redu sjede zvijezde poput Kanyea, a publike željne Oliverove vizije bilo je toliko da se, zbog gomile koja se skupila ispred Tempodroma, doimalo da čekamo ulazak na koncert neke glazbene mega zvijezde.
Namilia SS25, Studio Alexander Fischer / Courtesy of Berlin Fashion Week
Poprilično sličnu bazu (ne estetski, već brojčano) privukla je i Namilia koja je više od 600 ljudi smjestila u napušteni tunel podzemne željeznice zadajući modelima da marširaju stotinama metara dugom pistom koja se doimala kao da nema kraja. No ono što je u toj modnoj trupi bilo jasno jest da vjerojatno niti jedan berlinski brend nema tako snažnu fan bazu. Te večeri u mračnom tunelu ispod Potsdamer Platza mogli ste na prste nabrojati one koji na sebi nemaju ništa s Namilia potpisom, a već s prvim taktovima showa bilo je jasno zašto. Namilia je drska, provokativna i nedvojbeno zabavna. U svojoj specifičnoj i prepoznatljivoj maniri nudi ironični osvrt na suvremeno društvo i čini se da ju baš briga kako će biti percipirana. No ono što osvaja je atmosfera. Ozračje showa, s cijelom plejadom različitih modela koji izgledaju kao da je koračanje stotinama metara dugim tunelom najbolja stvar koju u tom trenu mogu raditi – naprosto je toliko zarazno da na koncu nije niti važno što mislite o modi.
Miljenica publike Sia Arnika, koja je od prošle sezone potpuno promijenila svoju vizualnu priču, belgijsko-njemački dvojac Julia Ballardt i Nico Verhaegen, koji čine brend Milk of Lime, dizajnerski tandem u usponu koji je u Berlinu predstavio svoju kolekciju “Current”, ili pak Clara Colette Miramon čiji je rad inspiriran sjećanjima iz djetinjstva, pričama o odrastanju, supkulturama, pop kulturi i njihovoj dekonstrukciji, samo su neka od imena na Berlin Fashion Weeku na koja treba obratiti pažnju. Nabrajati sve koji su u četiri dana tjedna mode pokazali najbolje od sebe značilo bi samo to da će se ovaj tekst pretvoriti u ep bez kraja, no to na koncu niti nije poanta. Ono što je važno jest da Berlin odaje dojam jednog sjajnog modnog događanja s vrlo optimističkom perspektivom, no unatoč ambiciji da postane “velikim”, to ne nastoji postići dodvoravanjem ili pak preslikavajući tuđe koncepte već naprosto ostajući autentično svojim.
Misliš li da Berlin Fashion Week ima potencijal postati novi Kopenhagen?, pitao me radoznalo prijatelj dok smo ležerno pijuckali svako svoju Palomu u baru ispunjenom šarolikom ekipom u DIY jeansu, Martine Rose tenisicama i dizajnerskim draguljima koje su pronašli u nekom od bezbroj berlinskih vintage shopova. Svakako, odgovorila sam bez ikakve dvojbe. Možda je već i postao.
Street style fotografije Caroline Kynast pogledajte u galeriji:
