5 pitanja o održivosti: Staša

Ne mareći za modne trendove koji se hirovito mijenjaju poigravajući se s našom percepcijom lijepog, pulska dizajnerica Staša Doblanović Randall od 2015. godine, kada je na noge službeno osovila svoj brend STAŠA, nepokolebljivo gradi svoju modnu priču fokusiranu na minimalizam i klasiku. Živeći i radeći u Londonu brusila je zanat stažirajući i u luksuznom brendu Roland Mouret, a u rodnu Pulu vratila se nakon sedam godina “lutanja” svijetom i pokrenula studio. No još od samih početaka Staša je imala priču koje se beskompromisno držala gradeći je na minimalističkoj estetici koju je nemoguće vremenski odrediti jer “igra” na kartu svevremenosti, te na principima održivog poslovanja koje je protkala kroz svaki segment svog brenda – od upotrebe tkanina s certifikatima koji osiguravaju visoki standard kvalitete i ekološke prihvatljivosti, preko kvalitete izrade koja jamči dugotrajnost predmeta pa sve do inovativnog pristupa dizajnu.

Na istim principima počiva i njezina najnovija kolekcija za jesen/zimu 2024/25 koju je nazvala 17.11 po datumu svog rođendana. Kao i sve modne priče koje su joj prethodile, i ona fokus stavlja na minimalističku eleganciju i spajanje klasičnih silueta sa suvremenim twistom. No usredotočenost na minimalizam nije samo pitanje estetskih preferencija dizajnerice, već i njezine osobne i poslovne filozofije: želje da svojim kreacijama doprinese kontinuiranom nošenju odjevnih predmeta koji se jednostavno kombiniraju s drugima i koji će podjednako privlačni biti i godinama nakon što su nastali.

S obzirom na to da je riječ o pojmu o kojem stalno govorimo, a nerijetko mislimo samo na njegov ekološki segment, kako ti shvaćaš održivost i kako si principe održivosti uključila u svoje poslovanje?

Za mene, održivost predstavlja odgovornost prema okolišu i svemu što me/nas okružuje. Nije riječ samo o ekološkim tkaninama, već o cjelovitom pristupu – od etičke proizvodnje, kvalitete, do stvaranja komada koji traju. U STAŠA DESIGN, održivost je temelj svih odluka. Biram materijale koji su ekološki prihvatljivi, proizvodim lokalno kako bih smanjila emisije i fokusiram se na bezvremenski dizajn koji potiče dugoročnu upotrebu, a ne brzu potrošnju. Umjesto masovne proizvodnje, radim u manjim serijama ili po narudžbi. Ovaj način rada smanjuje otpad i sprječava gomilanje viškova.

Koji su najvažniji kriteriji pri odabiru materijala koje koristiš u izradi svojih kolekcija? Kako brendovi danas mogu biti najsigurniji da koriste ekološki prihvatljive tkanine?

Najvažniji kriteriji su porijeklo materijala, proces proizvodnje i njegov utjecaj na okoliš. Preferiram organske i reciklirane tkanine te materijale certificirane međunarodnim standardima kao što su GOTS (Global Organic Textile Standard) ili OEKO-TEX. Brendovi mogu biti sigurniji kroz suradnju s pouzdanim dobavljačima, transparentnost u lancu opskrbe i provjeru certifikata koji jamče ekološku prihvatljivost. Već dugi niz godina radim s istom proizvodnjom iz Nizozemske te s malim proizvođačima kad su u pitanju manje količine posebnih materijala poput bambusove svile.

Što se materijala tiče, otkrit ću vam uzbudljivi projekt na kojem radim već nekoliko mjeseci. Kao dio mog predanog pristupa održivosti, skupljam ostatke tkanina koji mi ostaju prilikom krojenja. Umjesto da ih bacam i stvaram otpad, trudim se reciklirati što je više moguće. Proces je istovremeno inovativan i održiv: svaki komad ostatka pažljivo se reže u tanke trake koje zatim spajam u veću cjelinu s pomoću posebnog topljivog najlona. Najlon, koji se rastapa u vodi, omogućuje povezivanje slojeva u novu tkaninu, stvarajući materijal koji je potpuno unikatan – i vizualno i teksturalno. Kako bih smanjila negativan utjecaj mikroplastike koju najlon može ispuštati tijekom pranja, koristim specijalne mrežice za pranje kako bih zaštitila vodene ekosustave.

Ovaj eksperiment nije samo tehnički izazov, već i moj način da reinterpretiram koncept otpada kao izvora kreativnosti. Krajnji rezultat je materijal koji ne samo da priča priču o održivosti, već otvara beskrajne mogućnosti za dizajn unikatnih, bezvremenskih komada. Ova nova tkanina uskoro će pronaći svoje mjesto u mojim kolekcijama. Svaka kreacija bit će poput nosivog umjetničkog djela, osmišljena za one koji razumiju vrijednost mode s pričom i svrhom.

Tvoj modni rukopis je vrlo minimalistički i klasičan. Je li “ignoriranje” kratkoročnih trendova i kreiranje odjeće koja odolijeva hirovitim promjenama također svojevrsni doprinos održivijem sistemu? Svi tvoji komadi ustvari izgledaju kao da su dio jedne pomno osmišljene capsule garderobe.

Ako pitate mene, apsolutno! Ignoriranje kratkoročnih trendova dio je mog svjesnog pristupa. Moj cilj je stvoriti komade koji su bezvremenski te se lako međusobno kombiniraju, što omogućuje klijentima da izgrade capsule garderobu s manjim brojem kvalitetnijih i dugotrajnijih komada. To je način da moda postane održivija jer smanjuje potrebu za čestom kupnjom i gomilanjem.

Klima se u posljednje vrijeme poprilično promijenila, a modne sezone koje su nekoć pratile godišnja doba više nemaju toliko smisla koliko su imale nekoć. Kako bi se moda mogla prilagoditi tome da ne producira više od onoga što je smisleno i nužno?

Moda mora usvojiti fleksibilniji pristup proizvodnji. Umjesto strogo sezonskih kolekcija, trebala bi se usmjeriti na tzv. seasonless modu – komade koji su prilagodljivi za nošenje tijekom cijele godine. Ograničena serijska proizvodnja i fokus na realnu potražnju, umjesto hiperprodukcije, ključni su za smanjenje otpada i bolje prilagođavanje potrebama tržišta. Primjer iz mojih kolekcija su ljetne haljine koje se mogu nositi i tijekom hladnijih dana – jednostavno ih kombinirajte s košuljom ili drugim slojevima odjeće ispod. Na taj način svaki komad postaje svestran, dugotrajan i prilagodljiv različitim sezonama i prilikama.

Kako svojim osobnim odijevanjem doprinosiš održivijem sistemu? Uočavaš li neke promjene u osviještenosti publike danas i one od prije, recimo, desetak godina?

Osobno prakticiram ono što i dizajniram – biram kvalitetne, svestrane komade, često nosim vlastite dizajne i podržavam lokalne brendove. Svjesnost publike definitivno raste. Prije desetak godina razgovor o održivosti bio je rijetkost, dok danas sve više ljudi postavlja pitanja o porijeklu tkanina, procesu proizvodnje i načinu održavanja odjeće. To je znak pozitivne promjene i motivacija za daljnje građenje održivije modne industrije. Vrlo je važno biti transparentan kao brend. Za manje brendove, dodatna prednost leži u mogućnosti pričanja cijele priče o procesu – od ideje i odabira materijala do izrade. Upravo ta autentičnost stvara dublju povezanost s publikom i naglašava vrijednost održive mode.

Photo: Senja Vild
Model: Ivana Vukušić
MUA/Hair: Lea Bilić